Vjera izražava naš životni stav: vjerujemo da Bog postoji. A molitva izražava naš odnos prema Bogu. Zato je ona najteži dio vjere. Molitva – to je vjera u praksi. Molitva pokazuje koliko i kako vjerujemo.
Duhovna obnova na temu «Kako živjeti ideal vjere?» okupila je 35 učenika drugih razreda 22. rujna 2007. u pratnji njihovih razrednika i profesora u hrvatskom lurdskom svetištu Vepric. U razmatranje o navedenoj temi uvela nas je s. Viktorija Gadža prispodobom o farizeju i cariniku (Lk 18, 9-14).
Priča o dvojici ljudi koji su došli u hram moliti govori kako je važno ispitivati svoje životne stavove. Život bez preispitivanja nije dostojan življenja. Tko ne ispituje samog sebe, brzo i lako zapadne u samoobranu. Tko redovito ispituje samog sebe, zna kako može biti u krivu i kako mu se valja mijenjati. Što se dogodi kada to čovjek ne čini? Odgovorili smo na postavljeno pitanje analiziranjem dvaju likova: farizeja i carinika. Uzmimo lik farizeja: on je vidio samo svoja dobra djela. I nabrajao ih pred Bogom. I bio slijep za sebe. I otišao neporavdan. Došao je slijep i otišao slijep. Došao ispunjen sobom i otišao ispunjen sobom. I bio uvjeren kako je ispunjenje sobom ispunjenje Bogom. I varao se. I bio slijep i za tu varku. Drugi – carinik – je vidio svoje mane. I iznio ih pred Bogom. I kad ih je iznio, znao je da in može mijenjati. Teško, ali može. Naporno, ali realno. Ne sam, ali s pomoću Božjom. I otišao opravdan. Otišao je ispunjen Bogom. Vidio je svoje mane, ali je doživio da ga Bog opravdava. Razlika je velika. Prvi je ostao sam sa sobom, drugi se susreo s Bogom. Prvi je ostao slijep za sebe i svoj život, drugi je otišao otvorenih očiju sa sviješću da treba mijenjati svoj život. Isus nas uči kako trebamo moliti. Ne trebamo se bojati svoje griješnosti pred Bogom. Trebamo je priznati i boriti se protiv nje jer «srce raskajano i ponizno, Bože nećeš prezreti!»
Učenici su u skupinama razmišljali o temi: Iskreno življenje vjere. Uočili su razliku između prave i lažne pobožnosti. Složili smo se kako je licemjerje drugi izraz za krivu pobožnost. Uočili smo kako ljudi često traže od Boga samo kad im treba da riješi njihove probleme. Mole se da ih drugi vide, žele se pokazati drugačijima. Primjetili smo kako nam društvo nameće iskrivljene ideale života i vjere. Na kraju smo se pitali: Kako se boriti protiv rezignacije i otuđenja u društvu?Iako je otuđenje prvenstveno osobni problem u smislu da svatko dopušta da ga se uvuče u osrednjost, neautentičnost, da misli, radi i govori onako kako to svi čine. Boriti se protiv tih zala znači biti svoj, dosljedan onome što jesi, onome što želiš i odlučiš. U tome nam pomaže redovito osluškivanje Božje riječi i prisniji odnos s Bogom.
Iz navedenog razgovor polučili smo slijedeće: često osjećamo kako je vjerovati zahtjevno i teško. A osobito moliti. Jer molitva je praktični dio vjere. U molitvi ne razmišljamo i ne govorimo o Bogu, nego govorimo s Bogom, s njime smo u TI-odnosu! Kao kad s razgovaramo s čovjekom. Vjera izražava naš životni stav: vjerujemo da Bog postoji. A molitva izražava naš odnos prema Bogu. Zato je ona najteži dio vjere. Molitva – to je vjera u praksi. Molitva pokazuje koliko i kako vjerujemo. Zato je ona zahtjevna i teška. Isus je bio čovjek molitve i veoma mnogo i konkretno govori o molitvi. Tako nam to pokazuje i odlomak iz evanđelja (Lk 11,1-13)u kojem jasno prepoznajemo nekoliko važnih poruka
Nužan je preduvjet tj. svijest da ne znamo moliti kako valja i da želimo od Isusa učiti moliti. Moliti treba učiti. Nitko po svojoj naravi nije predisponiran za molitvu. Naša se narav jako opire molitvi, naše tijelo ne podnosi duhovne napore, protivi se svemu što je duhovno, pa tako i molitvi. Srž same molitve sastoji se u tome da je molitva razgovor, susret s Bogom. Molitva u nama nastaje iz temeljnog doživljaja Boga.
Na kraju promišljanja o odabranom teksta iz Lukina evanđelja s. Mirjam Gadža je istaknula kako Isus govori i o daru Duha Svetoga kojega će Otac nebeski dati onima koji ga zaištu.
Nakon zajedničkog slavlja euharistije koju je predvodio don Mate, duhovnik u svetištu Vepric vratili smo se kući s uvjerenjem kako trebamo mijenjati svoj život. Stoga, se ŽELIMO otvoriti Isusu Kristu i njegovoj riječi, ŽELIMO biti njegovi učenici, ŽELIMO ući u nova iskustva molitve da bi Božja ljubav po Duhu Svetome bila djelatna u našem životu!
