Kad klasičari putuju

PUTOVANJE ZA PRIČANJE I PAMĆENJE

 

Nakon mnogih sastanaka, pregovaranja i konačnog dogovora odlučeno je, za razliku od prošle godine, da će naša generacija maturanata – imati svoje putovanje! Dugo iščekivan, došao je i taj dan, 18. lipnja 2014., dan za koji smo se svi jako dugo pripremali, pakirali, kupovali novu garderobu i spremali mnogo hrane… A kad je došao, učinilo nam se da je došao neočekivano brzo. U ranojutarnjim satima (ili noćnim, kako hoćete) stigli smo na glavni kolodvor, svi pomalo još pospani, raščupani ali i uzbuđeni. S nama su na put krenuli naši razrednici, prof. Marijan i prof. Mirela i don Roland. Vodič, koji je uz nas bio svih sedam dana, bio je dragi nam Boris, a u pamćenju će nam ostati i Ante i Nediljko, naša dva vozača.  Hvatanje zadnjih mjesta u busu bio nam je prvotni cilj, a zatim smo mogli krenuti.

Čekao nas je izuzetno dug put od 15 sati do našeg prvog odredišta: Hotela City SM u Krakowu. Nakon večere, koja nam je svima bila neobična, svi smo obukli crveno-bijele kockice i bili potpuno spremni za gledanje naših Vatrenih koji su se na Svjetskom nogometnom prvenstvu trebali suočiti s Kamerunom. Pobjeda naših je izazvala veselo raspoloženje i svečarsku atmosferu, koju ostali gosti hotela očito nisu mogli shvatiti, no iscrpljeni vožnjom – otišli smo na spavanje. Iduće jutro čekao nas je put prema Auschwitzu, mjestu stravičnog zločina u Drugom svjetskom ratu. Ostali smo izbezumljeni onim što smo tamo vidjeli i čuli, a većina nas je i dosta naučila. Nakon pomalo tmurne atmosfere čekao nas je odlazak u Wadowice, maleni gradić – rodno mjesto pape Ivana Pavla II. No, ubrzo nas je svladala glad. Nakon ručka don Roland je predvodio sv. Misu povodom Tijelova na kojoj nas je dublje upoznao sa životom našeg dragog pape, sv. Ivana Pavla II. Sv. Misu smo imali u mjesnoj crkvi. Grupna fotografija obilježila je kraj našeg „radnog“ dana. Bilo je vrijeme za povratak u hotel i večeru, pa i večernju šetnju gradom. Tako smo stigli na glavni trg Krakowa i bili oduševljeni veličinom i ljepotom grada, pogotovo u večernjim satima.

Treći dan našega putovanja započeo je razgledavanjem Krakowa uz, moglo bi se reći, zanimljivu vodičku koja se jako trudila dočarati nam razgled na hrvatskom jeziku, koji nam je svima bio pomalo neobičan na način kako se ona njime služila. Naučili smo da je zmaj glavni simbol Krakowa zbog legende o nastanku grada, što nam je svima bilo zanimljivo jer smo naišli na kip zmaja koji svakih nekoliko minuta riga vatru! Dobili smo slobodno vrijeme koje smo iskoristili za ručak i kupnju suvenira. Potom smo se busom odvezli do Wieliczke i rudnika soli. Umorilo nas je spuštanje 130m pod zemlju i šetanje kroz mračne hodnike rudnika, ali vrijedilo je vidjeti podzemnu katedralu s oltarom i ornamentima od soli te raznorazne kipove i reljefe izrađene od soli. Nakon povratka u hotel i večere, tog zadnjeg dana u Krakowu, imali smo i večernji izlazak. Zaboravili smo na umor, svi smo se ‘pošteno’ naplesali i lijepo zabavili. Iduće jutro, po planu putovanja, čekao nas je posjet najvećem Marijanskom svetištu u Poljskoj – Czestochowiu.

Velika gužva u Czestochowiu omogućila nam je kratko vrijeme za osobnu molitvu te slobodno vrijeme i spremanje za novi biser našega putovanja – Prag! Dolazak u Prag u kasnijim satima nije nas spriječio da ga s nestrpljenjem i znatiželjom odmah razgledamo, barem na sat vremena. Svi smo se složili da nije bez razloga zaslužio epitet „zlatni“. Prekrasne građevine, crkve, mostovi i trgovi na svakom uglu… Nažalost, nismo mogli unedogled ostati i promatrati prekrasna, rasplesana svjetla Praga u noći pa je uslijedio povratak u hotel.

Iduće jutro razveselilo nas je razgledavanje grada i slobodno popodne. Nakon večere oduševile su nas Križikove fontane uz zvukove Andrea Boccellija. Večernji izlazak bio je organiziran u poznatom Karlovy Lazne, klubu na četiri kata, gdje je svatko od nas mogao naći glazbu za sebe. Plesali smo i zabavljali se…, čak se i don Roland pokazao vještim u plesnim koracima! Iduće jutro čekao nas je posjet jednom od najvećih zooloških vrtova u svijetu. Nakon razgledavanja zoo-kaveza i razno-raznih životinja u njima, imali smo slobodno popodne u Pragu te večeru na brodu na Vltavi. Švedski stol nas je razveselio i svi smo se lijepo najeli. Osim toga, istu je večer bila organizirana zabava u klubu Hany Bany. Naime, te je večeri bila odlučujuća utakmica za našu nogometnu reprezentaciju. Iskoristili smo priliku i organizirano gledali utakmicu s ostalih 10 buseva naših vršnjaka iz čitave Hrvatske. Razočarani rezultatom (3:1 za Meksiko!), utješili smo se plesom i zabavom nakon utakmice.

Pomalo tužni dočekali smo sljedeći dan, jer je bio – zadnji! Stigli smo u Beč i razgledali predivan dvorac – Schönbrunn. Osim njega, uz vodičku smo vidjeli i ostale znamenitosti grada te dobili slobodno vrijeme. S tugom u srcu ali puni uspomena, krenuli smo natrag prema našoj dragoj Hrvatskoj. Svima će nam u pamćenju ostati generacijski sukob između nas i profesora oko izlazaka (ha-ha), Borisovo ponavljanje: „nisam ti ja tetak“ i mnogo, mnogo neizrečenoga ali doživljenoga. Sve u svemu, bilo je to putovanje vrijedno sjećanja, putovanje o kojem ćemo još dugo, dugo pričati, putovanje koje ćemo pamtiti – mi maturanti Klasične gimnazije Ivana Pavla II.

Fani Ceranja, III.b

 
 

Više iz rubrike Događanja

 
 

Share this Post