Zadarska županija je i ove godine organizirala nagradne izlete za učenike koji su osvojili jedno od prva tri mjesta na županijskom natjecanju i njihove mentore. „Prirodnjaci“ su tako (14. i 15. rujna) bili u Međimurju, a „društvenjaci“ 21. i 22. rujna na otoku Braču.
NAGRADNI IZLET ZA PRIRODNJAKE
Sjeverna Hrvatska – baština naših davnih predaka
U subotu, 14. rujna, rano ujutro, već u 3:00 h ispred Ljepotice, započeo je naš dvodnevni izlet u Međimurje. Osim nas, sadašnjih klasičara: Mate Gambiraža, Borna Černe, Filip Predovan i Iva Knežević, na njemu su zasluženo sudjelovali i prošlogodišnji maturanti: Anđela Čirjak i Filip Gulan. S nama su bili i naši mentori: Katica Negro-Kovačević, Željka Jadrošić i Ratko Rušev.
Dan 1.
Nakon poprilično duge i iscrpljujuće vožnje, negdje oko 8.00 h stigli smo pred hotel ,,Park”. Obilno smo doručkovali, napunili baterije i krenuli u razgled Čakovca. Društvo nam je pravio Kristijan Kovačić, predsjednik turističkih vodiča turističke zajednice Međimurske županije. Najprije smo razgledali stari dio grada Čakovca tj. središnju plemićku utvrdu u Čakovcu po čijem je osnivaču, Damiru Čaku, sam Čakovec dobio ime. Danas je ta utvrda simbol međimurskog identiteta i tradicije. Unutar zidina Starog grada postavljen je etnografski muzej. Nedaleko od same utvrde smjestio se centar grada u kojemu smo imali prilike vidjeti župnu crkvu i franjevački Samostan sv. Nikole koji su sagrađeni u baroknom stilu. Nama najdraži dio je zasigurno bio kada smo mogli sami razgledati taj predivni grad i upoznati se s njegovim stanovnicima. Nakon ručka zaputili smo se u Varaždin, no prije toga krenuli smo u panoramski razgled gornjeg Međimurja te zastali kod Spomendoma rudarstvu gdje se također nalazi etnografski muzej ali i pivovara. Oko 16:00 h stigli smo u Varaždin. Boravak u Varaždinu započeo je razgledavanjem poznatog varaždinskog groblja koje slovi za jedno od najbolje uređenih groblja u čitavoj Europi. Nastavivši dalje do stare jezgre Varaždina kao da smo ušli u jedan sasvim drugi svijet. Sve je građeno u baroknom stilu koji zapravo samom gradu daje dušu. Upoznali smo se s činjenicom da i Varaždin, uz Split i Nin, ima kip Grgura Ninskog kojega je sagradio Ivan Meštrović. Kako je vrijeme odmicalo tako smo se i mi, oprostivši od predivnog i posebnog svijeta zvanog Varaždin, zaputili prema autobusima i krenuli prema hotelu. Nakon duge i neprospavane noći i još dužeg i pomalo napornog dana napokon smo dobili priliku za odmor, s nestrpljenjem iščekujući sutrašnji dan.
Dan 2.
Sutradan ujutro, nakon doručka, napustili smo hotel „Park“ i krenuli prema Trakošćanu. Ondje smo razgledali poznati dvorac te o njemu saznali mnoge zanimljivosti koje su se provlačile kroz njegovu znamenitu povijest. Naime, raskošni dvorac nastao je još u 13. st. Isprva je služio kao manja utvrda za nadzor. Prvi vlasnici bili su grofovi Celjski, a najpoznatija obitelj u čijoj je vlasti bio dvorac je, svakako, obitelj Drašković, koja ga je stekla 1584. g., a, uz kraći prekid, zadržala sve do Drugoga svjetskog rata. Dvorac je prekrasno uređen. Njegove prostorije, od kojih je većina ispunjena portretima obitelji Drašković, odišu različitim stilskim razdobljima poput baroka ili romantizma. Kako se nalazi na brežuljku, s njega se pruža divan pogled na okolni krajolik te umjetno jezero. Nakon razgledavanja pružila nam se prilika kupiti neke od maštovito izrađenih suvenira. Potom smo se oprostili od srednjeg i novog vijeka i zaputili u prapovijest, točnije u Krapinu, na nalazište krapinskog pračovjeka. Tamo nas je najprije dočekao ukusan ručak, a poslije njega muzej, koji nas je oduševio jer na suvremen način prikazuje Zemljinu prošlost, a i prošlost samog svemira. Uvod je predstavljao kratak film koji nam je približio svakodnevni život krapinskog pračovjeka koji pripada skupini neandertalaca i koji je živio prije otprilike 100 000 godina. Otkrio ga je Dragutin Gorjanović Kramberger, prvi paleontolog i paleoantropolog koji je koristio rendgen za proučavanje fosilnih ostataka kostiju, 23. kolovoza 1899. godine. Obišli smo muzej, koji je privlačan svim uzrastima, te saznali mnogo o životu naših predaka i prošlosti Zemlje. Poslije razgledavanja Muzeja mogli smo se prošetati okolnim krajolikom u kojemu se nalaze različite skulpture. Krapinu smo napustili oko pet poslijepodne te se zaputili prema Zadru. Na povratku smo bili puni dojmova jer smo imali priliku vidjeti zanimljive stvari koje svjedoče o hrvatskoj prošlosti, ali i upoznati drage ljude s kojima smo mogli doživjeti ovo iskustvo koje ćemo pamtiti.
Mate Gambiraža, 3. a
Iva Knežević, 2. b
