Iako se nekima na prvi pogled predavanja kao takva mogu učiniti dosadna i jako monotona, ne mora uvijek biti tako. U četvrtak, 28. ožujka prvaši i drugaši klasičari okupili su se u gimnazijskoj dvorani na jednom jako zanimljivom i neobičnom predavanju. Pater Tomislav Rukavina izvukao je iz nas ono što ni sami nismo znali da imamo u sebi.
Svrha predavanja patera Tomislava Rukavine bila je učenje važnih životnih istina uz pomoć praktičnih, fizičkih zadataka. To znači da smo umorili kao da smo imali pojačani sat TZK-a! Sklopili smo pritom i nova prijateljstva te se usput i lijepo zabavili. U neobičnim zadatcima koji su nam bili zadani trebali smo pokazati dobru volju i trud u otvaranju prema drugima, prihvaćanju različitosti, jačanju samopouzdanja, usklađivanju timskog rada i sklapanju novih prijateljstava. Mislim da su zadatci bili pomalo iscrpljujući, no život takav i jest, pa nam je trebalo dosta vremena kako bismo postali složni kao jedna cjelina, ali naš se trud isplatio, ostvarili smo zadane ciljeve i kao nagradu dobili nove prijatelje. Pričali smo i o samopouzdanju kao jednom od preduvjeta za ostvarivanje cilja, ono je bitno jer ako nismo u stanju cijeniti i voljeti sebe, ne možemo ni cijeniti ni voljeti druge.
U pauzama između zadataka imali smo vremena za međusobne razgovore o različitim temama te smo kao pouku izvukli da, iako možda ne dijelimo najdraže jelo, životinju i osobu, moramo ostati složni. »Prijateljstva se ne sklapaju zbog sličnosti nego zbog osjećaja ugodnosti, voljenosti te bliskosti. Osim toga, kad bismo svi bili jednaki, bili bismo dosadni jedni drugima, sve bi bilo jednako jer bismo navikli na takvu situaciju, na tu jednakost, već bismo unaprijed znali tko što voli. No, život nije takav, svatko ima nešto svoje najdraže što ga ističe u odnosu na druge, svatko ima neki svoj talent, svoju osobnost, temperament. Apsurdno bi bilo zamišljati da na svijetu postoji netko jednak nama jer to nije istina i to je nemoguće. Također, trebamo imati na umu da ako ne možemo sami sebe voljeti, ne možemo voljeti ni one oko nas«, istaknuo je pater Tomislav Rukavina. Na osnovi zadataka koje smo radili posvijestili smo činjenicu da svakom treba određeno vrijeme da obavi nešto ili da se suoči s nečim, zato se nema smisla uspoređivati, upravo iz razloga što smo svi različiti.
Sve u svemu, ovo je predavanje bilo iznimno korisno te nas potiče da s pozitivnim stavom živimo život i budemo otvoreni prema drugim ljudima, također mislim da bi svatko od nas trebao poraditi na svom samopouzdanju jer nam toga, pogotovo u ovoj dobi, nedostaje. Zahvaljujući umješnosti patera Tomislava Rukavine i njegovom originalnom pristupu, uvidjeli smo i prihvatili važne životne principe, stekli nova prijateljstva i ugodno se družili ravnih 135 min. Toga ne bi bilo bez našeg truda i dobre volje. No, ne zaboravimo zahvaliti ni ravnatelju don Anti Soriću koji se sjetio organizirati nam ovakvo inspirativno predavanje.
Jelena Čakarun, 1.b
