Naša škola odlučila je prirediti nezaboravni izlet u Nacionalni park Sjeverni Velebit povodom Dana škole. Svi učenici i zaposlenici su bili pozvani da se dana 4. lipnja 2010. otrgnu od svojih svakodnevnih poslova te se upute prema tom iznimno lijepom i jedinstvenom odredištu
Četiri Autobusa s učenicima, njihovim profesorima, ravnateljem i ostalim djelatnicima škole ponajprije su se uputili prema “Vili Velebita” koja po visini zaostaje za Dinarom, Kamešnicom i Biokovom, ipak ta planina ima središnje mjesto u kolektivnoj svijesti hrvatskog naroda. Ona je sastavni dio našeg nacionalnog identiteta, simbol Hrvatske i jedan od elemenata naše prepoznatljivosti u svjetskoj zajednici. U duhovnom reljefu Hrvatske Velebit je zaslužio to mjesto svojim položajem, izgledom i značenjem u životu njezina stanovništva. Dobro je to zapisano u Hrvatskoj domoljubnoj popjevki: “Oj ti vilo, vilo Velebita, Ti našeg roda diko, Tvoja slava jeste nama sveta, Tebi hrvat’ diko Ti vilo Velebita, Ti našeg roda diko.”
“Svijetla planino moga zavičaja, očiju tamnih od snjegova bijelih, isplakana suzo krika i očaja uvijek se tvome pogledu veselih; doline su tvoje često maglovite, vrhovi postelja oblacima sivim,” stihovi su koji opisuju klimatske prilike toga dana koje nisu uspjele omesti naš plan obilaska nacionalnog parka Sjeverni Velebit koji je zbog izrazite raznolikosti krških fenomena, bogatstva živog svijeta i iznimnih prirodnih ljepota na relativno malom prostoru proglašen nacionalnim parkom 09.06.1999. godine. Osamljeni, vječni posrednik između mediteranske i kontinentalne Hrvatske, odolijevajući snažnim naletima vjetrova, udarima gromova, kiši, snijegu, ledu, mrazu i suncu, ponosno se izdiže milijunima godina i priča veličanstvenu priču svoga nastajanja, putovanja i rasta. Ovo područje nacionalnog parka s punim pravom možemo nazvati prirodnim geološkim muzejom. Ovdje je pohranjena najočuvanija, najljepša i najdeblja “knjiga” sedimentnih karbonatnih stijena. U savršenom skladu prirodne sile podarile su ovom području najljepše krške morfološke i hidrogeološke fenomene, te ga uvrstile u svjetski vrh krške morfologije.
U dugom vremenskom nizu, putujući kroz prostor i vrijeme, sedimentne stijene danas govore o različitim morskim dubinama u kojima su nastajale, o periodima izdizanja iznad morske razine, o bezbrojnim oblicima životinjskog i biljnog svijeta koji su u tim vremenima živjeli, velikim razlamanjima i pucanjima zemljine kore, o klimatskim prilikama, o snažnom mehaničkom i kemijskom djelovanju vode. Iz njenih danas otvorenih stranica iščitana je povijest njegovog stvaranja kroz više od 200 milijuna godina.
U sklopu parka nalaze se još botanički rezervat “Visibaba”, na kojemu se nalazi najveće nalazište endemične hrvatske sibireje (Sibiraea altaiensis ssp. croatica), te botanički rezervat Zavižan-Balinovac-Velika kosa, koji se ističe bogatstvom visokoplaninske flore. Unutar rezervata nalazi se i poznati Velebitski botanički vrt, kojega je osnovao prof. Fran Kušan još davne 1967. godine.
Park je ispresijecan brojnim planinarskim stazama, od kojih je najpoznatija Premužićeva staza, nazvana po graditelju ing. Anti Premužiću. Ova staza prolazi kroz najljepše i najzanimljivije dijelove sjevernog Velebita. S planinskih vrhunaca pruža se prekrasan pogled na Jadransko more i otoke Pag, Rab, Goli, Prvić i Krk, te na ličko zaleđe s kontinentalne strane. Kulturna baština parka očituje se u brojnim ruševinama starih stočarskih stanova, kuća i suhozida, koji svjedoče o prošlim vremenima kada je ovo područje naseljavao znatno veći broj ljudi, koji se kasnije raselio po svijetu, ostavivši samo tragove svoje nazočnosti na ovom iznimno lijepom i neponovljivom prostoru.
U Parku prirode Velebit, na oko 800 metara nadmorske visine nalazi se Krasno – jedno od naših najvećih planinskih naselja. Mjesto sa svojim zaseocima broji oko 600 stanovnika. Najveća znamenitost Krasna je crkva Majke Božje Krasnarske iz XVIII. stoljeća, izgrađena na temeljima jedne srednjovjekovne crkvice. Najveću umjetničku vrijednost u crkvi predstavlja drveni kasetirani strop sa oslikanim scenama iz života Krista, Marije i svetaca s latinskim citatima iz 1740. godine. Ovdje smo, nakon zajedničkog ručka u restoranu, slavili Misu zahvalnicu koju je u koncelebraciji s mjesnim župnikom, predvodio mons. Joso Kokić, ravnatelj škole.
