Upravni odjel za društvene djelatnosti Zadarske županije organizirao je dvodnevni nagradni izlet u Rijeku i na otok Krk. Od 15 pozvanih na izletu je sudjelovalo 7 naših klasičara u pratnji vjeroučiteljice s. Viktorije Gadža.
Oni koji (se) više (m)uče te na Županijskim natjecanjima osvoje jedno od prva tri mjesta, stječu pravo na sudjelovanje na nagradnom izletu, koje za njih i njihove mentore organizira Upravni odjel za društvene djelatnosti Zadarske županije. Tako je za nagrađene iz društvenog i jezičnog područja 24. i 25. rujna organiziran dvodnevni nagradni izlet u Rijeku i na otok Krk. Od 15 pozvanih na izletu je sudjelovalo 7 naših klasičara u pratnji vjeroučiteljice s. Viktorije Gadža.
Prvi dan
Isto kao što osebujna priča o otoku Krku kao Insula aurea (Zlatni otok) kako su ga obožavali zvati stari Rimljani, tako i naš nagradni izlet počinje u OMIŠLJU, gradu-spomeniku bogatom kulturno-povijesnim znamenitostima. Iako se gradić spominje u 12. st. od kada imamo prve pisane spomenike, on ima pretpovijesne temelje. Njegov se razvoj može pratiti od liburnijskih i rimskih vremena, pa preko krčkih knezova Frankopana do danas, a još od 11. st. važan je centar pismenosti i glagoljaštva. Izdižući se na strmoj stijeni, Omišalj dominira okolnim prostorom Kvarnera.
U neposrednoj blizini Omišlja, svega dva kilometra jugozapadno, u uvali Sepen vidjeli smo ostatke starokršćanske bazilike iz 5. stoljeća, najinteresantnijega spomenika tog lokaliteta. Riječ je o jednobrodnoj bazilici čiji je temeljni oblik latinski križ. Sačuvana je do visine krovišta i jedini je sačuvani sakralni objekt tog tipa ne samo na otoku Krku, nego i u cijelom Hrvatskom primorju, a prema nekim izvorima i najveći na Mediteranu. S tom crkvom na ruševinama rimskoga grada Fulfinuma počeo je nicati novi kršćanski grad, no, njegove tajne stručnjaci tek trebaju otkriti. Lokalna tradicija crkvu povezuje s glagoljaškom benediktinskom opatijom Sv. Nikole, napuštenom u 15. stoljeću i preseljenom bliže Omišlju. Uokolo izvanredno sačuvanih zidova te crkve razvila se kasnoantička nekropola. Te grobnice-mauzoleji samo su djelomično istraženi. Danas se za taj impozantan ranokršćanski kompleks koristi toponim Mirine.
U istoj uvali posjetili smo još jedno vrijedno nalazište uz samu morsku obalu: antički rimski grad Fulfinum koji je nastao početkom 1. stoljeća, u doba raspada Rimskoga carstva. Riječ je o vojničkom naselju, utočištu isluženih rimskih ratnih veterana. Iako istraživanje i otkopavanje grada ni približno nije gotovo, već se sada može reći da je Fulfinum bio zamišljen kao grad vrhunskih civilizacijskih dosega. Ostaci Fulfinuma danas su teško uočljivi jer se većim dijelom još nalaze pod zemljom, a djelomično i pod morem koje je u doba njegovoga procvata bilo dva metra niže od današnje razine.
Zasigurno svi znaju kako je Baška najvažnije turističko središte otoka Krka, te kako se ubraja u najveće i najatraktivnije destinacije Jadrana, a mi smo se uvjerili kako ju krase bogata kultura i najljepše plaže u ovom dijelu Jadranskog mora i ne manje dobri restorani kao i onaj u kojem smo ručali. Baška je važno turističko, ali nadasve važno povijesno mjesto otoka Krka, ali i cijele Hrvatske jer je u njoj je pronađena Bašćanska ploča- nacionalni spomenik sveukupne hrvatske kulture. Ploča predstavlja glagoljski natpis, ispravu isklesanu u 13 redaka teksta koja govori o donaciji hrvatskog kralja Zvonimira crkvi sv. Lucije u Jurandvoru, gdje je Bašćanska ploča pronađena 1851. godine, zahvaljujući bašćanskom kleriku Petru Dorčiću. Ovdje su naime benediktinci-glagoljaši na ostacima rimske vile najprije izgradili samostan sv. Lucije, a oko 1100. godine opat Dobrovit gradi sadašnju jednobrodnu ranoromaničku crkvu sv. Lucije.
Posljednje odredište prvog dana izleta bio je grad Krk. Gradom dominira veličanstveni kompleks katedrale. Krčka je katedrala, uz Frankopanski kaštel najpoznatiji gradski motiv. Grad Krk je centar i najveće mjesto istoimenog otoka. Predivno je bilo šetati starim dijelom Krka, njegovim uskim ulicama s “izlizanim” kamenim pločama, te uvijek “živim” trgovima i lokalima, rivom i restoranima s pogledom na more.
Drugi dan
Nakon doručka u hotelu „Delfin“ u Omišlju uputili smo se prema Trsatu gdje smo najprije posjetili svetište Majke Božje Trsatske sedamstoljetno mjesto osobitog vjerskog i kulturnog događanja kao i vjerničkog okupljanja. U crkvi Blažene Djevice Marije na Trsatu – Gospe Trsatske nalazi se čudotvorna Marijina slika. Također u sklopu franjevačkog samostana je i kapela Zavjetnih darova gdje smo pogledali film o značenju ovog svetog mjesta. Divili smo se i bogatoj samostanskoj riznici. I na kraju, mnogi su se zaustavili ispred crkve gdje se nalazi kip pape Ivana Pavla II., “Trsatskog hodočasnika”.
Uputili smo se, zatim, na Trsatsku gradinu gdje se od prapovijesti nalazila liburnijska osmatračnica odakle se kontrolirao put iz unutrašnjosti prema moru. Rimljanima je ta lokacija odlično poslužila u doba učvršćivanja obrambenog sustava. Kolosalan pogled na ostatke tog limesa na nasuprotnim brjegovima, Katarini i Kalvariji, kao i na cjelokupni prostor riječkog Starog grada, sveobuhvatno se pruža s platoa Trsatske gradine. Trsatska je gradina jedna od najstarijih fortifikacija u Hrvatskom primorju u kojoj su sačuvana obilježja ranosrednjovjekovne gradogradnje. Danas je Trsatska gradina uz suvenirnicu i caffe bar obogaćena galerijskim prostorom s likovnim izložbama, ljetnim koncertima i kazališnim predstavama na otvorenom, kao i modnim revijama i književnim večerima. Na mjestu današnjeg kaštela, vjeruje se da je u rimsko doba stajala rimska utvrda. Kula u sklopu kaštela imala je u renesansi ime rimska kula.
Tragovi ljudske prisutnosti na području grada Rijeke – posljednjem odredištu našeg nagradnog putovanja – potječu još iz doba paleolitika i neolitika, a ostaci pretpovijesnih gradina iz brončanog i željeznog doba. Takvo je naselje dominiralo Riječkim zaljevom te osiguravalo luku i u doba života Ilira (Liburna). Rimljani pomiču centar života bliže moru, na desnu stranu utoka Rječine u Jadran, na mjestu današnjeg Starog grada. O urbanoj razini rimske Tarsatike svjedoče brojni arheološki nalazi (temelji rimskih bedema, zidova zgrada, ostaci termi, rimskih vrata). Rijeka tako postaje važna luka i trgovački grad.
U šetnji Rijekom nezaobilazna je kapucinska crkva Majke Božje Lurdske monumentalna, dvojna neogotička bazilika bogate polikromije lombardijskog tipa. ….potom Korzo koji se počeo formirati već od ranog 19. stoljeća u obliku u kakvu ga danas poznajemo, kao glavno šetalište i sastajalište Riječana, te poligon za gradnju reprezentativnih palača u obličjima stilova koji su se smjenjivali: klasicizma, historicizma, secesije, moderne… kada to gledate i prolazite korzom danas, teško povjerovati da se do druge polovice 18. stoljeća, na ovom mjestu nalazila tek šljunčana morska obala s nekoliko drvenih gatova i skladišta, brodogradilištem i gradskom ložom, pokraj koje se trgovalo žitaricama, ribom i solju…. zatim riječka katedrala sv. Vida (zaštitnik grada sv. Vid rodio se u mjestu Mazzara del Valla na otoku Siciliji, a kao progonjeni kršćanin bio je mučen vjerojatno 304/305. godine pod carem Dioklecijanom) jedina barokna rotonda monumentalnih proporcija izgrađena na tlu Hrvatske. Ovdje se prvotno nalazila crkvica istoimenog titulara, zaštitnika grada. Isusovački red je kao inspirator pothvata prvenstveno odlučio iskoristiti kult drevnog Čudotvornog raspela iz te crkvice, za koji pučka predaja kaže da je prokrvarilo kada se stanoviti Petar Lončarić, u bijesu zbog gubitka na kocki, na njega nabacio kamenom….. i na kraju gradski toranj, jedan od simbola Rijeke, izvorno je predstavljao tipičnu prohodnu kulu kroz koju se ulazilo u utvrđeni grad a i danas uspijeva dominirati središnjim dijelom Korza, iako su ga s vremenom nadvisile mnoge kasnije zgrade.
Put do Zadra nije dugo trajao, ali je i to bilo vrijeme za stvaranje novih prijateljstava s kolegama/icama iz drugih škola, razmjenjivane e-mailova, mobilnih brojeva, facebook profila… Sretni – vratili smo se svojim kućama.
