AKO IKADA ODETE U RIM…
Na dugo planirano hodočašće u Rim krenuli smo 26. ožujka u kasnim večernjim satima. Sati su prolazili brzo uz ugodno druženje i molitvu. U autobusu smo pogledali film o sv. Franji kako bismo što više saznali o njegovom životu. Svanućem novoga dana stigli smo na naše prvo odredište – Asiz. Najprije smo razgledavati baziliku Sv. Franje Asiškog gdje smo susreli franjevce od kojih su neki bili rodom iz Hrvatske. Bazilika nas je očarala ljepotom svojih fresaka kojima su urešeni njeni zidovi. Imali smo priliku vidjeti grob sv. Franje i predmete iz njegova života kao npr. njegovu redovničku odjeću. Pomolili smo se i sudjelovali na sv. Misi u Kapelici Mira koja nam je podigla raspoloženje. Na izlasku iz kapelice počela je padati najprije lagana kiša, a na putu do bazilike Sv. Karle postajala je sve jača. Kad smo došli do Sv. Karle saznali smo da je crkva zatvorena pa je nažalost nismo posjetili niti se detaljno upoznali sa životom svetice. Pojedinci su se u autobus vratili potpuno pokisli, jer nisu sa sobom ponijeli kišobrane. Nerado priznajemo da smo i mi te. No, još smo jednom izašli iz autobusa. Na putu do hotela, a na izlasku iz Asiza kratko smo stali razgledati Porcijunkulu gdje su se dogodila mnoga čuda sv. Franje. Čuli smo i vidjeli dokaze za mnoge njegova čuda kao što su dvije bijele golubice koje tamo obitavaju ili ruže bez trnja koje su izgubile svoje trnje nakon što se sv. Franjo odlučio baciti u njih za iskupljenje svojih grijeha. Također smo vidjeli malu kamenu prostorijicu u kojoj bi sv. Franjo plakao zato što „Ljubav nije ljubljena“. Razgledavši Asiz nastavili smo svoj put prema Rimu. Smjestili smo se u hotel Oasi san Giuseppe. Hotel je bio lijep s vlastitom malom kapelicom. Tako je završio naš prvi dan u Italiji.
Sutradan je na redu bilo razgledavanje Rima. Prvo na listi je bila bazilika Sv. Ivana Lateranskog. Na ulasku u baziliku, čim su nas ugledali, prema nama su počeli hodati razni prodavači. Hodali su za nama i vikali: ”Selfie, selfie!” Krov i unutrašnjost bazilike ukrašeni su prekrasnim mramornim kipovima. Nakon završetka razgledavanja bazilike Sv. Ivana Lateranskog uputili smo se prema bazilici Sv. Marije Velike. Bazilika nas je oduševila prekrasnim pozlačenim stropom, a sama nas je unutrašnjost zapanjila brojnim masivnim stupovima koji ističu ljepotu i raskoš bazilike. Na putu prema Koloseumu imali smo priliku razgledati živahne ulice Rima pune prodavača, svirača i zabavljača. Ispred Koloseuma vidjeli smo muškarce koji su bili odjeveni u odore rimskih vojnika. U Koloseum nismo uspjeli ući ali sama njegova vanjština ostavila nam je veličanstven dojam. Rimski Forum vratio nas je u prošlost starog Rima svojim antičkim ostatcima. Mnogim, mnogim stepenicama popeli smo se na Palatin. Na samom vrhu stajao je kip vučice Marcie. Ušli smo u crkvu Sv. Marije nebeski žrtvenik u kojoj se nalazi grob posljednje bosanske kraljice Katarine. Vani smo vidjeli graciozne kipove koji personificiraju svjetske rijeke. U crkvi Sv. Petra u okovima imali smo priliku vidjeti kip Mojsija kojem su zbog krivog prijevoda na glavi isklesani rogovi. Kao što joj i ime navodi u crkvi se nalaze okovi sv. Petra koji su se prema legendi čudesno spojili. Razgledali smo Panteon koji na svojem plafonu ima prolaz kroz kojeg prolazi svjetlost i obasiplje cijelu prostoriju. Slobodno vrijeme proveli smo uživajući u talijanskoj kavi vrijednoj 3 eura plus eur za sjedenje. Razgledom Zavoda sv. Jeronima završilo je naše današnje razgledavanje. Nakon dugog i lijepo provedenog dana vratili smo se u hotel gdje nas je dočekala večera prije koje smo sudjelovali na sv. Misi u hotelskoj kapeli.
Došla je nedjelja Muke Gospodnje. Bilo je vrijeme da se proslavi Cvjetnica. Otišli smo u Vatikan gdje je mladež bila počašćena prilikom da sudjeluje u sv. Misi i procesiji sa sv. Ocem na Trgu sv. Petra. Mi smo se u procesiji isticali svojim kockastim, crveno-bijelim kapicama koje smo ponosno držali na našim glavama. Zbog Sv. Oca koji je zračio milošću i blaženstvom sv. Misa je poprimila neku vrstu svetosti. Propovijed sv. Oca bilo je užitak slušati zbog njegovoga umirujućeg glasa koji u srcu ostavlja mir te osjećaja Božje prisutnosti. Misa je završila Papinim obilaskom Trga u njegovom papamobilu. Nakon završetka uputili smo se natrag u hotel kako bi se odmorili i pripremili za noćno razgledavanje ovoga vječnog grada. Rim u večernjim satima je prekrasan, možda čak i najljepši. Ritam života se uspori i ljudi se čine više opuštenima. Večer smo započeli s razgledavanjem Piazze Navone. Na trgu su se nalazile tri prekrasne fontane, djela Berninia. Priče kažu da se jedan njegov kip zaklanja pred crkvom Sant Agnese in Agone, jer je u strahu da će se crkva srušiti, ali to su samo priče. Fontana di Trevi je na našu žalost bila u radovima, pa nismo imali priliku vidjeti njezinu ljepotu u punom sjaju. Španjolski trg je jednom riječju bio prekrasan. Slobodno vrijeme proveli smo na njegovim stepenicama diveći se pogledu. Ne smijemo zaboraviti prodavače kojima smo svako malo morali govoriti no no… Nikad u životu toliko puta nismo izrekli ne. Pred Zavodom sv. Jeronima završilo je naše noćno razgledavanje. Svi smo jedva dočekali leći u naše tople hotelske krevete.
U ranim jutarnjim satima krenuli smo prema crkvi Sv. Pavla izvan zidina. Visoke palme i mali vanjski vrt doprinose vanjskoj ljepoti crkve. Nakon razgleda crkve Sv. Petra svi smo bili uzbuđeni vidjeti i katakombe sv. Kalista. Saznali smo što znače znakovi na zidovima, kako i zašto su katakombe nastale. Vidjeli smo jako stare ostatke ljudi. Toliko stare da su kosti više izgledale kao kamenja i bili su zatvoreni pod staklom jer bi se u doticaju sa zrakom rastali. Katakombe su bile jako poučne i zabavne iako nismo vidjeli mumije niti nas je počeo goniti veliki kamen kao u filmu Indiana Jones. Kao šećer na kraju posjetili smo Vatikanski muzej. Tamo smo vidjeli puno zadivljujućih slika i tapiserija. Stvarno je impresivno kako su ljudi u to vrijeme provodili godine oslikavajući zidove i klešući kipove.
Predzadnji dan našega hodočašća krenuli smo prema Padovi. Tamo smo se smjestili u novi hotel i peti dan za redom večerali paštu. U Padovi smo sutradan najprije razgledali i slavili sv. Misu u svetištu sv. Leopolda Bogdana Mandića. Zatim smo obišli baziliku Sv. Ante u kojoj se nalazi njegov grob, u cijelosti sačuvan jezik, a može se vidjeti i njegova čeljust te glasnice. Po zadnji put smo popili skupu talijansku kavu i zaputili se kući.
Put je bio prekrasan i rado bismo išle opet sljedeće godine. Vidjele smo mnoge znamenitosti koje će nam uvijek ostati u dragim sjećanjima. Za sve one koji planiraju posjetiti Italiju evo par savjeta:
- Nikad nemojte gledati prodavače u oči, mogu nanjušitit strah
- Naručujte kavu stoječki jer sjedenje košta 1 EUR
- Pazite gdje ručate jer su u nekim retoranima pice veličine palačinke
- Spremite se na puno pašte
- Najbolja izlika koju možete reći prodavačima je I’m a student, I have no money.
Ako ikada odete u Rim – nadamo se da će vam biti lijepo koliko je i nama bilo.
Mia Krstić, 1.a
Martina Viadić, 1.b
