Duhovna obnova za učenike trećih razreda naše škole održana je 13. listopada 2012. godine, u samostanu Sv. Jeronima na Ugljanu
ČUDESNA SNAGA MOLITVE
Kako, kada, koliko i zašto moliti?
Duhovna obnova za učenike trećih razreda naše škole održana je 13. listopada 2012. godine, u samostanu Sv. Jeronima na Ugljanu. Na ovom duhovnom susretu, na kojemu su osim njih sudjelovali i njihovi razrednici, vjeroučiteljica i pedagoginja, razmišljali smo o snazi i potrebi molitve u procesu rasta i cjelovita razvoja čovjeka.
Duhovnu obnovu započeli smo sljedećim komentarom: „Svijet se kreće u jednoj zbrci problema koji se čine nerazrješivima. I što više ide naprijed to se oni sve više povećavaju. Iz dana u dan sve su prisutnije zastrašujuće stvarnosti kao npr.: nasilje, rastave, tlačenja, abortusi, nemoral, korupcije. Kako riješiti ove probleme? Rješenje o kojemu ćemo danas razmišljati mnogima će izgledati naivno i smiješno. Ali ja ga predstavljam jer sam u to uvjerena. Potrebno je da se ljudi vrate svojoj bitnoj dimenziji kršćanskog života, a to je molitva.“
Kako, kada, koliko i zašto moliti uči nas Isus Krist – učitelj molitve. U radu i razmišljanju vodila nas je vjeroučiteljica s. Viktorija Gadža. Na samom početku istaknuli smo kako su obraćenje, vjera i molitva tri važne stvarnosti u životu svakog čovjeka – kršćanina. Netko je toliko kršćanin koliko se stalno obraća, vjeruje i moli! Ako želiš biti bolji čovjek, bolji kršćanin onda moli – kao što je Isus molio. Molitva je Isusu davala snagu da se stavi na raspolaganje poslanju koje mu je Bog odredio. I posljednji Isusov dah je molitva: “Oče u ruke tvoje predajem duh svoj!” A, nama, poručuje: molite da ne padnete u napast!
Nakon ovoga uvodnog razmišljanja uslijedio je rad po skupinama gdje su učenici razgovarali o potrebi, značenju i važnosti molitve, zatim su analizirajući razloge napuštanja nedjeljne sv. Mise, koja je sastavni dio klasične krize mnogih adolescenata, ustvrdili kako današnji mladi ne odlaze na Misu jer su indiferentni, vjera im je sporedna, ako ne i nepotrebna stvar u životu. Razgovarajući o razlici između lažne i prave pobožnosti imali su pred sobom biblijski tekst o farizeju i cariniku te su zaključili kako su današnji ljudi nažalost bliži ‘farizejskoj’, a ne – pravoj pobožnosti, što su prikazali i jednim igrokazom kojeg su sami stvorili.
Poslijepodnevni dio duhovne obnove proveli smo, najprije, u ispitu savjesti služeći se molitvom “Oče naš”, koju je sam Isus naučio svoje učenike, a u kojoj nam Gospodin pokazuje u kakvom raspoloženju trebamo pristupiti Bogu kada molimo. Najprije probuditi vjeru u to da se obraćamo svome Ocu, koji nas ljubi i želi nam dobro. Staviti Boga u središte svoga života, da nam on bude mjerilo svih stvari. Vjerovati da je njegova volja, ono što nam on želi, naš najsigurniji put do sreće i punine. Moliti ga da upoznamo njegovu volju i u svakome je trenutku ispunimo. Ako tako učinimo i stavimo Boga na prvo mjesto, on će se pobrinuti za sve što nam je potrebno za život i ništa nam neće nedostajati. Nakon toga obnovili smo svoj osobni duhovni život u sakramentu pomirenja! To je ključ duhovnog zdravlja!
Uslijedilo je zajedničko euharistijsko slavlje, kojeg je predvodio fra Božo Sučić.
Na kraju našeg druženja analizirali smo zapreke koje stoje pred molitvom, danas. Učenici su, razmišljajući, izdvojili sljedeće: rastresenost, nevjeru, manjak vremena, društvo, televiziju – kompjutor – igrice, lijenost… a za nadilaženje dviju najčešćih (lijenost, televizija – kompjutor – igrice) zapreka smatraju kako treba razumno podijeliti tj. odrediti vrijeme za zabavu i vrijeme za molitvu. Tako smo završili naše druženje da bi se vratili kućama s uvjerenjem kako trebamo mijenjati svoj duhovno – molitveni život Shvatili smo kako molitva, više nego do sada, mora biti uključena u naš svakidašnji život, voditi ga.
PREPOZNALI SMO ČUDESNU SNAGU MOLITVE! Prava molitva je odnos između čovjeka i Boga utemeljena na iskrenosti! Prava molitva je odnos između čovjeka i Boga utemeljena na intimnosti (srca-Srcu).
MOLITVA JE ODNOS IZMEĐU ČOVJEKA I BOGA KOJI PREOBRAŽAVA ŽIVOT.
