U srijedu 30. Ožujka 2011. moj 1. a razred i ja otišli smo u posjet Arheološkom muzeju u pratnji prof. Damira Sikirića.
PRVAŠI – ARHEOLOŠKOM MUZEJU, A DRUGAŠI – NARODNOM MUZEJU GRADA ZADRA
U srijedu 30. Ožujka 2011. moj 1. a razred i ja otišli smo u posjet Arheološkom muzeju u pratnji prof. Damira Sikirića. Do sada sam već nekoliko puta posjetila Arheološki muzej, sama i u pratnji stručnog vodstva. No, ovoga puta doznala sam puno novih stvari koje do sada nisam znala. Tamo nas je dočekao prof. Miro Jurić. Nikad kao do tada nisam čula tako zanimljivo izlaganje o eksponatima i predmetima u muzejskim vitrinama.
Arheološki muzej jedan je od najstarijih muzeja u Hrvatskoj, što bi nas Zadrane trebalo činiti ponosnima jer smo među prvima u Hrvata imali Muzej. Naš pregled počeli smo s paleolitikom, tj. prapovijesti. Muzej čuva eksponate stare oko 100.000 g. prije Kr., a to je razdoblje mlađeg i srednjeg paleolitika. Najviše eksponata su, sačuvani u cijelosti ili u ostacima, dijelovi posuđa ili oruđa izrađeni od kamena. Najpoznatije nalazište s naših područja je Smilčić po kojemu je nazvana Smilčićka kultura. Nakon kamenog doba došlo je metalno doba koje je donijelo znatne promjene u načinu života ljudi. Bilo je fascinantno kako su ti ljudi zapravo bili razvijeni za doba u kojem su živjeli. Imali su razne motive na posuđu i bili su vrlo kreativni. Nakon Smilčićke kulture i prapovijesti došli smo do Liburna i njihove kulture. Njihov život može se pratiti od kasnog brončanog doba. Među raznim predmetima koje smo vidjeli, npr. ukrasne igle, naušnice, fibule, ogrlice, vezice za pojas… mene su se najviše dojmile fibule (spojnice, kopče) i činjenica koliko mnogo ima nalazišta iz doba Liburna. Profesor je pričao o starom gradu – Asseriji, čiji se ostaci mogu vidjeti pokraj Benkovca, a skrivaju mnoge nalaze iz liburnskoga doba. Antika koju smo gledali nakon Liburna kronološki zauzima razdoblje od dolaska Rimljana krajem 1. st. prije Kr. pa do velike seobe naroda u 6. st. poslije Kr.
Dio muzeja koji me se najviše dojmio je postava srednjeg vijeka. Jak utisak na mene ostavio je grob u kojem je ležala majka pokopana zajedno sa svojim djetetom. Prof. Jurić nam je rekao da su uz pomoć novca koji su našli u tom grobu doznali vrijeme iz kojega potječe. Tako su došli do zaključka da ostaci preminulih datiraju iz sredine 9. st. kad je vladao franački car Lotar. Tu su zatim i drvene grede krovišta iz Crkve sv. Donata koje su ostale sačuvane jer zrak nije dopirao do njih, kao da su bile vakumirane. Sjećam se isto tako najvrjednijeg spomenika koji muzej ima – prikaza Isusova života. Mogu čak reći da sam se osjećala posebno jer moj grad ima tako značajne spomenike.
Ipak, jedan od najdražih muzejskih postava su fotografije koje prikazuju nalazište u moru pokraj otoka Silbe. Trenutačno se te fotografije ne mogu vidjeti zbog radova u muzeju. Za mojih prošlih posjeta Arheološkom muzeju, dugo sam se zadržavala pored fotografija, jer sam na Silbi gledala ronioce kako istražuju podmorje u uvali Pocukmarak gdje su pronađeni sarkofazi. Za kraj našeg posjeta muzeju proučavali smo natpise od kojih mi je ostao u sjećanju sarkofag sv. Stošije s posvetom, natpis sa spomenom hrvatskoga kneza Branimira i ciborij prokonzula Grgura.
Znam da ću i sljedećega puta, kada posjetim Arheološki muzej u Zadru ponovno vidjeti nešto novo, što do sada nisam otkrila.
Ivana Rudić, 1. a
* * *
Kako ne bismo pretjerali sa satima iz hrvatskog jezika kojih je ovaj tjedan bilo na pretek, u četvrtak 31. ožujka 5. i 6. školski sat proveli smo u posjetu Narodnom muzeju grada Zadra. Tako smo mi iz 2. a razreda u pratnji prof. Damira Sikirića imali priliku upotpuniti sliku prohujalih vremena kojih smo se ove godine dotakli kroz nastavu književnosti.
Inače, Narodni muzej grada Zadra također je jedan od najstarijih muzeja na našim prostorima. Svoj je dom pronašao u bivšem muškom benediktinskom Samostanu sv. Krševana. Muzej nema stalnu postavu, ali prostorom dominiraju makete grada iz različitih razdoblja njegovoga društvenog i arhitektonskog razvoja. Makete su izradili naši poznati zadarski povjesničari. U muzeju smo bili pod stručnim vodstvom kustosa prof. Vladimira Alavanje koji nas je na što zanimljiviji način želio upoznati s burnom i bogatom prošlošću grada u kojem živimo od njegovih antičkih dana pa sve do bombardiranja u Drugom svjetskom ratu.
Drugi dio posjeta posvetili smo razgledavanju fotografija s područja Zadra i okolice. Izložba starih fotografija bacila je novo svjetlo na pojam koji smo iz povijesti učili kao slikovni izvor. Na katu iznad zatekli smo izložbu portreta i namještaja koji datiraju od renesanse, baroka, ampira, bidermajera do različitih neostilova te vjerno prikazuju povijesne interijere stanova i kuća bogatih zadarskih obitelji. Dan proveden u muzeju nam je otkrio samo neke od tajni koje skriva duga povijest našeg grada i njegovih stanovnika.
Jelena Šimunić, 2. a
