Tražeći Božji trag u sebi
Duhovna obnova 2.b razreda započela je u petak, 17. siječnja 2020. zajedničkim okupljanjem u 8 i 30 ispred zgrade Sjemeništa. Ususret nam je izašla pedagoginja, s. Ana koja nas je uvela i smjestila u sjemenišnu dvoranu. Sve je bilo spremno za početak.
PRVI DAN
Dočekali su nas mladi ljudi, tek pokoju godinu stariji od nas – animatori koji su vodili ovu duhovnu obnovu nastojeći nas približiti Bogu, ali i obrnuto, Boga, ako tako smijem reći, približiti nama. Glavna animatorica odmah nam je objasnila zašto smo se okupili, tko su oni u stvari, što je Kursiljo te kako će teći duhovna obnova. Nakon njenog govora predstavili su se i ostali animatori. Zatim smo se zajednički pomolili te nakon toga odigrali igru upoznavanja. Uz nas je za vrijeme duhovne obnove bio i don Tomislav Dubinko te nas je on Božjom riječju uveo u duhovnu obnovu. Prvog dana slušali smo svjedočanstva triju animatora, ispričali su nam svoje životne priče kako su oni došli do Boga te kako im je On pomogao. Nakon govora don Tomislava i svjedočenja animatora podijelili smo se u skupine te smo razgovarali o tome što smo slušali, iznijeli bismo svoje mišljenje o određenoj temi i prokomentirali sve zajedno. U pamćenje su mi se usjekle izreke koje su obilježile taj dan i o kojima sam dosta razmišljala: »Svaki je čovjek jedinstven« i »dijete je dar Božji«. Popodne smo imali slobodno vrijeme za šetnjicu, kavu te igru u dvorištu Sjemeništa. Predvečer je uslijedilo klanjanje u školskoj kapelici, a za to blagoslovljeno vrijeme mogli smo se više povezati s Bogom, našim nebeskim Ocem i razgovarati s njim. Nakon svih predavanja prvog dana, navečer smo se družili igrajući igre, razgovarajući i zabavljajući se.
DRUGI DAN
Drugi dan započeli smo doručkom nakon čega je uslijedilo vrijeme za jutarnju molitvu. Završivši molitvu, otpjevali smo rođendansku pjesmu našoj dragoj, kolegici Ivani. Nakon malo radosti krenula su nova predavanja te smo također poslušali još jedno svjedočanstvo. Teme kojih se don Tomislav dotakao toga dana bile su o sakramentima krštenja, potvrde i euharistije. Tada smo shvatili koliko su ti sakramenti važni u našem životu te koliko mi u stvari ne znamo dovoljno o njima. Nakon ukusnog ručka uživali smo u slobodnom vremenu gdje smo mogli otići na kavu, prošetati ili odmoriti, ali i spremiti se za nadolazeće teme tog popodneva. Glavna je od njih bila orijentirana prema važnosti vjere i Boga u našim životima. Don Tomislav davao nam je smjernice kako da se postavimo kao kršćani, a zatim je slijedio rad po skupinama koji se svima jako svidio jer smo mogli davati osobna mišljenja o temi i naša vlastita iskustva. Teme su bile veoma zanimljive pa smo se svi mogli nadovezati na njih u skupnome radu, također, ovakav način rada u manjim skupinama omogućio nam je da se bolje međusobno čujemo i razumijemo, a vjerujem da je i mnoge nadahnuo i ohrabrio da progovore o sebi samima. Predavanja su se dalje nastavila do večeri te smo nakon njih išli na ispovijed. Slijedio je kratak odmor pa večera, a hrana je stvarno bila izuzetno dobra na čemu veliko hvala kuharicama i kuharima u Sjemeništu! Na kraju možda i najzanimljiviji dio dana kada smo mogli igrati igre zajedno s animatorima i profesorima. Igra te večeri bila je »Mafija«. Bližio se kraj večeri, no imali smo još jednu kartu u rukavu koja bi zapečatila cijeli dan – to je bio rođendan našeg novoprimljenog učenika Vlahe. Animatori su bili i više nego voljni pomoći u organizaciji iznenađenja, sve je prošlo odlično uz nekoliko suza sreće. Pomalo umorni otišli smo u svoje sobe gdje smo zaspali i tako obnovili snage za zadnji dan kursilja.
TREĆI DAN
Sadržaj zadnjeg dana duhovne obnove bio je gusto zbijen. Spustili smo se na doručak te odmah počeli s programom. Promišljali smo o svojem karakteru i ponašanju te se zapitali tko smo zapravo mi. Tema je bila zanimljiva i poticajna, a na posljetku dovela nas je do razmišljanja o našem ponašanju prema bližnjima. Rad u skupini bio je malo dulji nego inače, pretežito zbog težine teme koju smo trebali obraditi. Slijedila je zadnja zajednička sv. Misa pa ručak. Nakon fine okrjepe u jelu znali smo da se bliži kraj kursilju. Došli smo u dvoranu gdje su nas animatori zamolili da napišemo svoje dojmove, doživljaje i spoznaje u protekla tri dana. Zatim smo se okupili u krug i svatko je trebao reći dvije do tri rečenice o samom kursilju. Ovo je vjerojatno bio najteži dio jer smo se trebali pozdraviti s iznimnim vikendom u kojem smo zaronili u svoje unutra tražeći Božji trag u sebi. No, bilo je tu također mnogo smijeha i suza, osjećaja i doživljaja, rada i zabave. Dobili smo križiće kao uspomenu na kursiljo, zajednički se fotografirali i svatko je pošao svojim putem, natrag ili ipak, bolje rečeno, naprijed u stvarnost koja nas uvijek neminovno čeka! Da zaključim, kursiljo je stvarno pomogao mom razredu da postanemo složniji i bolji jedni prema drugima. Mislim da bi svatko, mlađi ili stariji, bez obzira na godine, trebao proći jedan ovakav »mali tečaj kršćanstva«. Veliko hvala svima koji su nam omogućili ova tri dana duhovne obnove u Sjemeništu: animatorima, našim domaćinima, profesorima koji su nas čuvali te ravnatelju don Anti Soriću.
Sania Brkić i Luka Pera, 2.b