NA NAMA JE – (OT)KRITI TALENTE
U subotu, 11. listopada, s profesorima iz vjeronauka i hrvatskog te pedagoginjom zaputili smo se prema Ninu. Pred nama je bio subotnji dan, zapravo duhovna obnova. Kako bi skratili vrijeme putovanja razgovarali smo o protekla četiri tjedna u okruženju nove škole jer, mi smo ipak – prvaši. Oko 9:15 stigli smo do mjesne crkve, a 15 minuta slobodnog vremena iskoristili obilazeći Nin, uživajući na suncu, diveći se lijepom danu. S nestrpljenjem i znatiželjom čekali smo „radni“ dio. Započeli smo pjesmom, uz pratnju naših učenika na gitari i tamburici. Potom smo se podijelili u grupe, a svaka je grupa dobila svoj zadatak. Marljivo smo ih rješavali. Nakon „radnog“ dijela uslijedio je ručak, a nakon njega – slobodno vrijeme do sv. Mise.
Marijana Bićanić, 1.a
Budi zahvalan što ti je darovano i povjereno biti čovjek
Ti si jedinstven.
Vjeruj, kada te je Bog poželio, kada te je zamišljao, bio je prepun lijepih misli o tebi, prepun povjerenja u tebe. Oblikovao te je svojom ljubavlju. Ti si manifestacija Ljubavi.
Podario ti je tolike darove i povjerio ti da se brineš o njima, da obilan plod donesu.
Bog te ljubi i nije moguće da u tebi ima išta što ne bi bila njegova ljubav. Imaj povjerenja u Boga, imaj povjerenja u njegov naum s tobom. Nemoj mu se uskratiti. Nemoj prezreti najdragocjeniji TALENT koji ti je povjerio: život, sama sebe.
Zapisi učenika:
Talenti – darovi ljubavi
Talenti….Talenti su darovi Božji, darovi ljubavi. Svaki je čovjek poseban, u duši i izvana. Svakog čovjeka Bog posebno voli, želi mu pružiti što bolji život, darujući mu ga, a čovjek odlučuje hoće li ga i na koji način prihvatiti i proživjeti. Na isti je način svakom čovjeku darovao talente. Bog, naime, želi da ih čovjek što bolje iskoristi. Iskorištavanjem svojih talenata čovjek osmišljava svoj život, stvara „puninu“ života, sretan život jer – „budućnost se ne događa sama od sebe. Ona je plod onoga što danas živimo.“ Što su ljudi odrasliji, više otkrivaju sebe, život i talente. Smisao života se postupno otkriva i ostvaruje, a talenti nam pomažu u tome. Prigrliti svoje talente, znači prigrliti Božje darove, ljubav, prigrliti Boga.
Ivona Štavun, 1.b
Talenti su darovi koje nam je Bog podario iz ljubavi prema nama. Svima je dao onoliko koliko im treba. Netko ih ima više, a netko manje ali to ne znači da su neki manje vrijedni od drugih. U Božjim očima svi smo isti. U isto vrijeme smo jednaki i različiti. Naša zadaća je otkriti naše talente i koristiti ih kako bi ih razvili na način da idemo prema savršenstvu. S njima bismo, također, trebali pomagati drugima, osobito ljudima u nevolji, u razvijanju njihovih talenata. Onaj koji ne pomaže drugima i ne koristi svoje talente iz bilo kakvih razloga čini grijeh. Jer, možda on ne čini ništa loše, ali samim tim ne čini dobro a može, čini zlo, grijeh. Kad koristimo svoje talente približavamo se savršenstvu. Ne, ne možemo biti savršeni, to može biti jedino Bog, ali približavanjem savršenstvu, približavamo se Njemu. To je smisao života. Smisao je susresti Boga, prepoznati njegov plan za nas kao pojedinca, tj. osmisliti svoj život. U tome nam pomažu talenti, s tim da baš oni mogu biti naš cilj i smisao života.
Paula Paić, 1.b
Kao što prispodoba o talentima govori, svatko od nas ima neke talente, ali se pritom ne misli na novac već na naše sposobnosti i darove koje smo dobili i koje nam daju mogućnost biranja.
Čovjek posjeduje razum i volju pomoću kojih može odlučiti hoće li iskoristiti svoje talente ili će ih zapustiti. Onaj koji nauči koristiti svoje talente umnožit će ih i bit će uspješan, sretan. Iz toga možemo zaključiti da je svatko odgovoran za svoj život. Ako ne iskorištavamo svoje talente već ih zapustimo ili „zakopamo“ kao treći sluga iz prispodobe to je grijeh jer s njima nismo učinili ništa dobro koje smo mogli. Jer – „onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima“. Znači, svatko od nas uživat će u plodovima svoga rada koji proizlaze iz toga kako znamo i umijemo (is)koristiti svoje talente.
Valerija Peša, 1.b
Talenti su istinski darovi Božje ljubavi. Svatko od nas ima neki talent ili sposobnost koju nam je dao Bog. Darovani smo sposobnostima da bismo ih razvijali na ovome svijetu. Mnogo ljudi ne zna za njih ili ih ne zna otkriti. Oni zatomljuju svoje sposobnosti i time sami sebi oduzimaju život kakav zaslužuju.
U prispodobi o talentima ima rečenica koja kaže: „Doista, onomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima“. Ova rečenica govori da će onaj koji razvija svoje talente i svoj život biti nagrađen za trud, a onaj koji ih ne želi razvijati – izgubit će ih. Što to znači? Znači da nam Bog ne oduzima talente, nego nam ih daje, a na nama je da ih otkrijemo i razvijamo. Znači da mi sami odlučujemo o životu, da svi imamo iste talente ali mnogi od njih ostaju neiskorišteni iz raznih razloga. Bog, u prispodobi, osuđuje slugu koji se nije potrudio. Naime, onoga trenutka kad je zakopao svoje talente, zakopao je i sam sebe.
Bog nam je, dakle, dao sposobnosti, ali na nama samima je ključna odluka hoćemo li postati pravi ljudi koji razvijaju život ili ćemo zakopati svoje vrijednosti i živjeti život bez smisla.
Matea Stulić, 1.b
U ovom se tekstu govori o trojici sluga kojima je gospodar dao talente. Onom kojemu je dao pet talenata, stekao je drugih pet, onaj koji je dobio dva, stekao je druga dva. Međutim onaj sluga koji je dobio samo jedan talent pobojao se gospodara i sakrio talent u zemlju. Iz tog se može zaključiti: „onome koji ima dat će se još, a onome koji nema i to će se oduzeti.“ Zato bi svi mi trebali biti zadovoljni sobom, darovima, makar malim koje nam je Bog dao. Bez obzira koliko oni bili mali oni su od Boga i trebali bi mu vratiti beskonačnom ljubavlju. Najgore je kada mi netko kaže „ti imaš sve, sreću, puno prijatelja, novac, a ja imam puno toga manje od tebe.“ Ne razumijem kako čovjek može biti tako i toliko nezahvalan prema Bogu. Jedino On zna naš put po kojemu nas vodi, koliko sreće smo zaslužili. Ako mu vratimo ljubavlju zbog te sreće, bit ćemo deset puta sretniji. Međutim, kad u životu nešto krene krivim putem udaljujemo se od Boga, gubimo svoj put… Umjesto da ga još gorljivije tražimo, mi lutamo i čekamo da nam pomogne. Ne pitamo se – zaslužujemo li?
I želim još nešto naglasiti što me se posebno dojmilo na duhovnoj obnovi i što sam posebno zapamtila, a to je: „biti kršćanin je drugačije, drugačije u pozitivnom smislu, jer doći će vrijeme kada će biti drugačije, kad će naš put biti – put naše sreće i uspjeha.“
Magdalena Guzić, 1.b
