»Sve je moguće ako Isusa upetljamo u svoj život.«
U petak, 14. 10. 2022. učenici prvih razreda Klasične gimnazije otišli su na svoju prvu
duhovnu obnovu. Predvodio ju je don Tomislav Dubinko u crkvi sv. Ante na Smiljevcu, a
naša pratnja bila je pedagoginja s. Ana Lipovac. Duhovne su obnove redovite u Klasičnoj,
tako da svaki razred ima prilike jednom u školskoj godini odvojiti vrijeme i posvetiti ga
traženju vlastitoga »ja« u Bogu, ali i više se zbližiti međusobno. Mi prvaši ove smo godine
bili prvi na redu.
ZAGRIJAVANJE
Oko 8i15 našli smo se ispred crkve sv. Ante na Smiljevcu. Ušli smo u predvorje gdje su učenici
igrali stolni tenis, stolni nogomet i bilijar poput kratke tjelesne pripreme za duhovnu obnovu. U
8i30 smo započeli: prvo nam se predstavio voditelj don Tomislav Dubinko i ukratko najavio što
ćemo sve raditi na duhovnoj obnovi. Zapjevali smo potom pjesmu Daj nam svima duha svog sa
zborom mladih iz župe nakon čega smo izmolili Posvetnu molitvu mladih Duhu Svetom. Potom
smo dobili prazne papiriće na kojima smo morali napisati ime i prezime te tri riječi koje nas
najbolje opisuju.
USPJEH I NEUSPJEH
Nakon što je prikupio papiriće don Tomislav je pročitao zagonetku koju smo brzo pogodili, a
potom smo pogledali kratak film o djevojci kojoj je sve išlo kao po špagi i dečku kojemu ništa
nije išlo od ruke. Uslijedio je zatim psihotest nakon čijeg nam je rješavanja don Tomislav
pročitao bodove i osobinu koja ide uz određeni broj bodova. Bio je to uvod u temu o uspjehu i
neuspjehu, o čemu govori i film o Nicku Vujicicu. On je rođen bez udova, a kad je bio dijete,
prolazio je kroz psihičke i fizičke probleme zbog svog invaliditeta, no samu poantu filma, koju
nije teško dokučiti, naglasio nam je i don Tomislav rekavši: »Sve je moguće ako Isusa upetljamo
u svoj život.«
KAKO SE IZRAZITI?
Oko 9i40 počeli smo igrati još jednu igru u kojoj bi netko od učenika bacio kockicu, pa ako bi
dobio 1 ili 2, objasnio bi zadani pojam pantomimom, ako bi dobio 3 ili 4, objasnio bi pojam
riječima, a ako bi dobio 5 ili 6, objasnio bi pojam crtanjem. Tko bi pogodio traženi pojam, bio bi
sljedeći na redu i tako u krug. Bilo nam je zanimljivo i opuštajuće sudjelovati u ovoj igri u kojoj
smijeha nije manjkalo, a nakon završetka uslijedila je polusatna pauza koju smo iskoristili kako
smo god htjeli, ali najviše za marendu.
ANTEINO SVJEDOČANSTVO
Nakon pauze Antea nam je ispričala svoje svjedočanstvo o odnosu s Bogom: »Kada sam bila još
u Zadru, dolazila sam na sv. Misu svake nedjelje, ali nakon mise sama bih sebi rekla: 'Dobro sad
sam i to obavila.' Nikad nisam bila zadovoljna sa svojim izgledom, najviše svojom kosom, uvijek
mi je nešto falilo. U srednjoj školi nisam puno izlazila jer me to nije ni zanimalo, a potom sam
otišla u Zagreb na studij, upoznala dečka i pomislila: 'Napokon sam sretna, to je to!' No, nakon
dvije godine veze on mi je rekao: 'Antea, mislim da mi nismo jedno za drugo.' Nakon toga opet se počelo ponavljati ono iz srednje škole kako nisam dovoljno lijepa, kako mi nešto fali. Jedne
nedjelje jedan me je svećenik pozvao na duhovnu obnovu. Odazvala sam se, a tamo me je zbor
mladih dočekao otvorenih ruku, s njima sam napokon osjećala da mi zapravo ništa ne fali.
Redovito sam odlazila na takve susrete gdje bismo čitali Evanđelje i razmišljali o njemu, a moj
se odnos s Bogom počeo razvijati i produbljivati. Shvatila sam tek tada koliko sam zapravo bila
udaljena od Boga sa svojim stavom o sebi.«
ISPOVIJED I SVETA MISA
Nakon svoje priče Antea nam je zahvalila i predala mikrofon don Tomislavu koji nam je priredio
još jednu igru. Dvije učenice iz 1.a i 1.c izvukle su karticu, no nisu smjele vidjeti što na njoj piše,
zatim su nam postavljale pitanja tako da dođu do toga što im piše na kartici te, naravno, kao i svi
prethodno dobile su nagradu. Nakon petominutne pauze otišli smo potom u crkvu gdje smo imali
sv. ispovijed, a u 12 sati počela je sveta misa, tako da smo na ovim dvama sakramentima
zaključili svoju prvu duhovnu obnovu. Zbližili smo se, odvojili vrijeme za sebe i za razmišljanje
o Bogu u svojem životu. Hvala don Tomislavu, hvala s. Ani Lipovac i svima koji su zaslužni za
ovo ispunjavajuće iskustvo.
Zarita Žižić, 1.c
