U srijedu, 16. ožujka, dogodio se prvi susret ovogodišnjih prvaša s pojmom »duhovna obnova«, uopće. Moglo bi se reći da smo svi na neki način bili skeptični pitajući se: Što je zapravo to? Treba li nam? Hoćemo li se samo moliti? Kako se duhovna obnova odvija? Ima li kakve koristi od nje? Brojni su nam se upitnici motali po glavama, znatiželja nas je potpuno obuzela.
KAKO JE IZGLEDALO?
Nakon ulaska u Sjemenište dočekao nas je pater Tomislav Rukavina koji nas je vodio kroz daljnji program. Prvo nas je razmjestio u društvo s osobama koje uopće ne poznajemo te nas je tako na zanimljiv način udružio kako bismo se međusobno upoznali. Bili smo podijeljeni u skupine od četiri osobe, a upoznavali smo se tako da smo u određenom vremenu morali ispričati što više o sebi. Iako je bilo poprilično dosta nelagode, ipak smo se uspjeli međusobno sprijateljiti. Poslije toga imali smo radionicu u kojoj smo s osobama, koje smo taj trenutak upoznali, izveli test povjerenja gdje smo se pretvarali da smo nijemi, slijepi ili da nemamo noge. Izabrana osoba u grupi morala je sigurno sići s pozornice unatoč tome što nije imala noge te unatoč tome što su ostale osobe u skupini bile nijeme ili slijepe. Doduše, bilo je mnogo padanja s pozornice pa smo se tako usput i svi nasmijali.
ZAJEDNIŠTVO
Iako je naše druženje bilo kratko, naučili smo promatrati sebe i svoga bližnjega na jedan nov i drugačiji način, a usput smo se i jako dobro zabavili. Pater Tomislav Rukavina nam je uz pomoć priča i na zanimljiv način objasnio važnost i potrebitost zajedništva među nama. Također nas je uputio da budemo vrlo oprezni ako budemo ulazili u veze s ovako malo godina. Smatram da je ovakav način samoispitivanja i pristupa drugome potreban svakome, no osim toga, moram priznati i da nam je svima trebao dan odmora bez negativnih misli i straha za loše ocjene. Na kraju smo svi bili jako oduševljeni te jedva čekamo našu sljedeću duhovnu obnovu.
Marinela Bajuk, 1.a
