NAŠ SUSRET S ISUSOM
U subotu, 8. studenoga, zajedno s učenicima četvrtog razreda, a u pratnji naših razrednika i profesora vjeronauka, zaputili smo se na duhovnu obnovu u nešto udaljenije mjesto, u lijepi primorski grad pod Biokovom, Makarsku, točnije u Svetište Majke Božje Lurdske, Vepric.
Stigavši, najprije smo saznali nešto više o osnutku i povijesti Svetišta koje je osnovano davne 1908. godine po uzoru na ono u Lourdesu, u Francuskoj. Svetište se sastoji od spilje s kipom Gospe, Doma za duhovne vježbe, oltara na otvorenom gdje se slavi euharistija, kapelice i križnoga puta. Sa Svetišta se pruža lijep pogled na oštre stijene Biokova, u kojem smo uživali petnaestak minuta slobodnog vremena što smo ih dobili nakon predavanja. Pogled narušava požarom opustošena šuma koja se prostire niz padine, a taj je požar zamalo bio poguban i za samo Svetište.
Sama duhovna obnova održala se u dvorani u čijoj se unutrašnjosti nalazi moderan mozaik preko cijeloga zida. Obnovu je predvodila č.s. Viktorija, a njezine riječi i kratak film o Isusu koji smo pogledali potaknuli su nas na razmišljanje o različitim stvarima, ponajprije o našoj savjesti i duhovnosti. Poseban dojam na nas je ostavio sastav dječaka koji je, samo nekoliko dana nakon što ga je napisao poginuo u prometnoj nesreći. Tema tog sastavka bila je susret s Isusom. U svom susretu s Isusom, dječak se nalazio u prostoriji punoj ladica, a u tim ladicama nalazile su se kartice ispisane njegovim vlastitim rukopisom, sa svakim pojedinim događajem i osobama iz njegovoga života i potpisane njegovim imenom. Kartice su bile prema kategorijama svrstane u ladice. Bilo je tu kartica vrijednih ponosa, ali i onih koje su u njemu izazivale osjećaj sramote i za koje nije htio da ih itko vidi ili dozna za njih. Dječak se jako bojao da ih netko vidi, te ih je svim silama pokušao pokidati ili na bilo koji način uništiti, ali nije mogao. Kad je došao, Isus ga je zagrlio, a zatim je sa smiješkom na licu počeo preko svake kartice pisati svoje ime. Zapitajmo se sada: Ima li u našem životu napisanih kartica kojiima se ne ponosimo? Koliko ćemo kartica mi još ispisati i što bismo željeli da na njima piše? Uvijek će biti onih kartica kojima se nećemo ponositi, jer nitko od nas nije savršen, svi griješimo, samo treba paziti da ih ne bude previše. I vrlo je važno pokajati se za svoje grijehe. Isto tako nitko od nas ne zna koliko ćemo kartica ispisati, ali treba znati da ih svaki dan pišemo svojom vlastitom rukom, svojom vlastitom voljom.
Ondje nas je jako obradovao i ukusan ručak, prije kojega smo obavili klanjanje. Uslijedio je i popodnevni program duhovne obnove nakon ručka, koji je uključivao ispovijed i svetu misu. Nakon euharistije zaputili smo se u sam grad Makarsku gdje smo imali slobodno vrijeme koje je većina iskoristila za piće ili hranu, te smo se tako siti i duhovno obnovljeni autobusom u kojem se orila pjesma, zaputili prema gradu Zadru, svojim domovima.
Iva Knežević, 3.b
