Zbližili smo se s Bogom
U četvrtak, 18. listopada u 8 sati i 45 minuta na Trgu sv. Stošije sastali su se veseli prvaši Klasične gimnazije. Malo kasniji dolazak nego inače neki od nas iskoristili su za druženje, dok su drugi iskoristili ovu priliku kako bi još malo odspavali. Duhovna obnova započela je molitvom i pjesmom oko 9 sati u Sjemeništu. Obnovu su vodile sestra Anica Marija i sestra Danica Marija, karmelićanke Božanskog Srca Isusova.
TKO JE BOG ZA MENE?
Ove dvije vesele i drage sestre potrudile su se učiniti nam taj dan ispunjenim i zanimljivim, u čemu su i uspjele. Prvo su nam sestre predstavile sebe i svoj rad uz prezentaciju. Zatim smo imali nekoliko tema o kojima smo razgovarali, jedna od njih bio je pojam Boga za nas i za društvo. Imali smo zadatak opredijeliti se za onaj pojam koji prema našem mišljenju najbolje predstavlja Boga i kako nam društvo predstavlja Boga te nakon toga u skupinama obrazložiti svoje odabire i porazgovarati o njima sa sestrama. Nakon toga, imali smo mali odmor. Na odmoru smo igrali nogomet, košarku i razgovarali. Potom, smo pisali „boju i prognozu“ svoje vjere i postavili pitanje Bogu. Neka pitanja su bila odlična, dok bi se o smislu i sadržaju nekih dalo raspravljati, ali kažu da ne postoje glupa pitanja. Pričali smo također i o maskama, maske su nešto što imaju svi ljudi i svakodnevno žive s njima kako bi se svidjeli društvu, sami sebi ili kako bi se sakrili od istine koja se nama često ne sviđa. Koliko se god mi trudili prikriti pravog sebe i biti netko ili nešto drugo, Bog zna kakvi smo uistinu ispod tih maski, a ispod njih smo najljepši. U 12 sati smo imali ručak, nakon njega pauzu za prošetati, družiti se i pripremiti za daljnji rad.
ŠTO ZNAČI ZAJEDNIŠTVO?
Nastavili smo dalje uz pjesmu o sv. Iliji, igru o tračnicama i zadatak o zajedništvu. Naime, pretvarali smo se da smo doživjeli nesreću u kojoj je svatko ostao na neki način zakinut, a mi smo uz zajedništvo morali nadopuniti nedostatke jedni drugih i na kraju zapisati zapažanja. Bilo je tu svega, gubili smo se, zafrkavali i najbitnije shvatili smo što znači zajedništvo. Nakon još jedne okrepe uz sok, imali smo „kavu s časnama“, tu su nam sestre pružile priliku da ih pitamo što god nas je zanimalo. Pri kraju naše duhovne obnove Bogu smo napisali jednu molitvu i jednu zahvalu te smo kao što smo i počeli, završili s molitvom i pjesmom. Hvala sestrama koje su se potrudile za nas, kao i ostalima koji su sudjelovali u organizaciji. Ovaj je četvrtak za nas bio dug, ali ne i dosadan, puno toga smo naučili, još više se zbližili s Bogom i zabavili. Također, ovo je bila i odlična prilika da se mi prvaši i međusobno još bolje upoznamo. Naša prva duhovna obnova u školi zasigurno će nam ostati u sjećanju kao jedan predivan dan i lijepo iskustvo.
Cvita Kalcina, 1.a
