Prošlu smo subotu, 1. listopada, i mi drugaši, iskoristili korisno. Uputili smo se na duhovnu okrjepu, duhovno obnavljanje, otkrivajući osobne životne poruke, ‘bogatstvo’ života u mozaiku svijeta punom duhovnih siromaha u kojemu smo, pojedinačno, tek mali djelić.
U svijetu prepunom duhovnih siromaha – MOJ ŽIVOT JE ….
„U srcu Crkve, moje majke, ja ću biti ljubav!“
(sv. Terezija)
Prošlu smo subotu, 1. listopada, i mi drugaši, iskoristili korisno. Uputili smo se na duhovnu okrjepu, duhovno obnavljanje, otkrivajući osobne životne poruke, ‘bogatstvo’ života u mozaiku svijeta punom duhovnih siromaha u kojemu smo, pojedinačno, tek mali djelić.
Lijepo vrijeme, kao naručeno, za odličan početak dana. I, tako je sve krenulo. Odlično raspoloženi našli smo se na Glavnom kolodvoru i krenuli u Nin. U Ninu nas je dočekala pripremljena sala, pjesma i pripremljeno mjesto za svakog od nas. S programom nas je upoznala i vodila ga profesorica s. Viktorija Gadža (razrednica II. a i vjeroučiteljica), dok se i profesor Damir Sikirić (razrednik II. b) uključio u tematiku s pitanjima o kojima smo kroz dijalog tražili odgovarajuća rješenja.
Susret smo započeli ispunjavanjem upitnika „JA BIRAM“ preko kojeg smo imali priliku spoznati što u našem životu predstavlja užitak, koje su nam temeljne vrijednosti te u čemu se sastoji naša odgovornost. Shvatili smo da je ono što želimo, dok mislimo da je cijeli život pred nama, samo užitak bez dubljeg razmišljanja, ono što bismo učinili zadnjih 10 dana svojeg života je ono što smatramo vrijednim u životu, ali ono što bismo učinili zadnji dan svojeg života, da znamo da ćemo se sutra susresti s Gospodinom i odgovarati mu za svoje postupke, predstavlja našu odgovornost.
Drugi dio duhovne obnove sastojao se u izradi plakata (po skupinama) na temelju zadanih Psalama te predstavljanje istih. Izrađujući ih, svatko na originalan i drugačiji način, osvrnuli smo se na našu životnu poruku, razmislili o tome što nam znači život i koja je njegova svrha i smisao. Podsjetili smo se na Gospodinovu ljubav, opraštanje i pravednost. Odlučili smo otkriti koji nam je zadatak povjerio Gospodin i potruditi se u njegovu izvršavanju kako bismo ostvarili puninu i smisao ovozemaljskog života.
Nakon što smo prošli taj dio programa te se duhovno nahranili, trebalo je nahraniti i naš želudac pa smo se uputili na ručak u Privlaku. Ručak smo završili u dvorištu restorana uz zvuk gitare, pjesmu i smijeh.
Potom smo se vratili u Nin i nastavili s trećim dijelom našeg Susreta. Za sakrament ispovijedi pripremila nas je s. Viktorija. Vrhunac našeg duhovnog obnavljanja bio je euharistijski susret kojega je predvodio župnik Župe sv. Anselma u Ninu, don Božo Barišić. On nas je potaknuo da po primjeru sv. Terezije, koja je cijelim životom čeznula za Bogom i za savršenim životom, koja je u toj čežnji bila neumorna u molitvi te je ljubila svakog čovjeka bez razlike, svoj život što je moguće više učinimo sličnim životu našega Gospodina Isusa Krista. Na kraju nas je pozvao da u svoj život i u naše svakodnevne odnose unesemo više topline, osjećajnosti, razumijevanja, iskrenosti, …
Ostatak vremena proveli smo družeći se i pjevajući (vođeni časnom Viktorijom, uvijek raspoloženom za pjesmu 🙂 ); kako u Ninu, tako i u autobusu pri povratku u Zadar. Stigavši u Zadar, zaputili smo se svojim kućama duhovno obnovljeni, ispunjeni, s novim odlukama i nestrpljenjem da svoje dojmove podijelimo sa svojim ukućanima.
I što reći na kraju jednog ovakvo provedenog dana? Iako su riječi suvišne, a s tim se slažu mnogi s kojima sam prokomentirala „našu subotu“, moram istaknuti da nam je ovakvo okupljanje i druženje bilo korisno i „došlo kao naručeno“. Jer, s vremena na vrijeme, valja ”stati na loptu”, osvrnuti se na svoj život i usmjeriti ga u pravom smjeru – prema Bogu i prema čovjeku. Shvatili smo da se naš život ne smije svesti na „igru bez granica“ ispunjenu ”stranicama na kojima ništa ne piše” jer bi svaki čovjek trebao znati otkud dolazi, zašto živi i kamo ide. Kako ništa nije slučajno i ni za što, mi smo s ovog susreta izašli kako ispunjeni tako i zreliji, koliko možemo postati u jednom danu. No, tih će dana biti još, još!
Matea Surać, 2.b
