Ponovno smo »govorili hrvatski«
Klasičari željni stjecanja znanja ne samo u školskim klupama već i izvan okvira škole u ponedjeljak, 2. ožujka, nakon 4. sata uputili su se prema Novom kampusu zadarskog sveučilišta. Uz polagan korak i opušten razgovor nakon nekih dvadesetak minuta našli smo se pred vratima Sveučilišta.
TEOLOŠKO-KATEHETSKI ODJEL
Smjestili smo se u prostranu sveučilišnu dvoranu gdje nas je srdačno pozdravio pročelnik Teološko-katehetskog odjela don Zdenko Dundović. Nakon njegova pozdravnog govora klasičarima se obratilo dvoje studenata koji su nam otkrili zanimljivosti te kvalitetu i prednosti studiranja na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru. Netom poslije pridružio nam se odveć poznati dramski prvak, kazališni, televizijski i filmski glumac, te redoviti profesor na Akademiji dramskih umjetnosti g. Joško Ševo. Željno smo u klupama iščekivali kakvom će nas vrsnom glumom i poučnim predavanjima počastiti g. Ševo ovaj put. Čim je progovorio u dvorani je nastao muk i svi prisutni su naćulili uši.
LJUBAV = JEZIK + NAROD
Na početku svog predavanja odveo nas je u daleku prošlost hrvatskog jezika sve do jednog od najstarijih i najznačajnijih izvora povijesti hrvatskog naroda, Bašćanske ploče. »Dragi kamen hrvatskog jezika« označava ne samo vladavinu hrvatskog kralja nad ovim prostorima već potvrđuje suverenitet hrvatskog jezika, te njegovog naroda koji seže unazad tisuću godina. G. Ševo htio nam je time priopćiti kako je Hrvatska već imala svoj jezik i domovinu prije nego li su neki svjetski jezici bili formirani. Glavna teza njegova predavanja bila je: Hrvati, iako mali narod, imaju tako velika književna dijela. Naslonivši se na tu tezu, okrenu se nečem s čim je više nego dobro upoznat – glumi. Odabrao je za govorenje i glumljenje najbolje dijelove svoje monodrame Govorite li hrvatski?, počevši s već spominjanom Bašćanskom pločom, prošao je kroz brojna značajna djela hrvatske književnosti poput: Orsatova monologa iz Dubrovačke trilogije Iva Vojnovića, zatim Pisma Petra Zrinskog Katarini Zrinskoj, pa Majke Marije te Na vješalima velikog Antuna Gustava Matoša, sve do suvremenih autora i književnih djela. Teško bi i nemoguće bilo spomenuti i nabrojiti sva imena i djela koja smo otvorenih očiju i ušiju gledali i slušali.
»VOLI SVOJE, ALI POŠTUJ TUĐE!«
Očarana dvorana bila je oduševljena izvanrednom glumom te izvedbom nabijenom emocijama. G. Joško Ševo svako je djelo izveo s takvom ljubavlju te ga protkao nitima domoljublja da je probudio kod svakog pojedinca intenzivnu svijest ljubavi prema Hrvatskoj te osjećaj privrženosti i nužnosti očuvanja našeg predivnog jezika. Za kraj najviše mi se dopala njegova poruka: »Voli svoje, ali poštuj tuđe!« Prijašnje nerazumijevanje nužnih hrvatskih lektira zamijenilo mi je poštovanje i zanimanje za hrvatska književna dijela koja se nađu na mom putu. Iskreno se veselim i priželjkujem sljedeću suradnju između g. Ševe i Klasične gimnazije Ivana Pavla II.
Luka Krševan Nižić, 3.b
