Jedinstven i neponovljiv nagradni izlet
Baš je lijepo biti najbolji. Zar ne? Lijepo je zaslužiti biti najbolji. Ali – lijepo je kad si već najbolji da te i nagrade. Izlet je, definitivno, najbolji odabir nagrade. Naš 2.a zaslužio je tako nagradni izlet zbog toga što je postigao najbolji prosjek ocjena u školskoj godini 2013./2014. U usporedbi s drugim razredima, ali i zbog toga što smo kao razred imali najmanji broj izostanaka. Istina – nismo to radili radi nagrade. Stvarno je lijepo biti najbolji i k tome – biti za to nagrađen.
Mađari kao naši gosti pošli su na taj izlet s nama. S nama su u pratnji bili i naš ravnatelj mons. Joso Kokić, časne Viktorija i Mirjam, prof. Elvira te ravnatelj škole iz Mađarske i njihova prof. Veronica. Krenuli smo prema Bosni i Hercegovi, 17. rujna 2014., rano ujutro u 7.30 h sa staroga autobusnog kolodvora. Časna Mirjam napravila je poseban plan sjedenja tako da je svaki učenik sjedio s jednim Mađarom. Nekima od nas je to bilo na veliko oduševljenje, nekima na razočaranje, ali cilj je bio jasan – ostvariti nova poznanstva i prijateljstva te prijeći jezične barijere uz pomoć mađarsko-hrvatskog rječnika. Bilo je vrlo zanimljivo, ponekad i smiješno, učiti mađarski koji je izuzetno težak i nerazumljiv. No, vjerujem da je tako bilo i našim gostima s hrvatskim jezikom. Usprkos tome svi smo uspjeli prozboriti barem nekoliko riječi na „onom“ drugom jeziku.
Nakon višesatnog putovanja i prekrasnog zavičaja koji smo promatrali kroz prozor autobusa došli smo do granice BiH. Tada nam je Marko Brzović iz 2.a ispričao znamenitosti tog toga kraja. Saznali smo da je Buško jezero najveće akumulacijsko jezero u BiH i u Europi te da je nastalo u sedamdesetima radi čega su mnogi stanovnici bili prisiljeni napustiti to područje zbog političkih okolnosti. Mađarima je prevodila njihova profesorica pa su i oni bili u sve upućeni. Kad smo stigli u Eco-selo Grabovica čekao nas je vodič i objasnio nam što je to zapravo Eco-selo i koje sve životinje u njemu možemo vidjeti. Zatim smo pošli u obilazak. Vidjeli smo konje koji su nas oduševili, bika, divlje svinje, magarce, različite vrste peradi. Popeli smo se na uzvisinu i vidjeli kamene križeve koji su označavali staro groblje. Uživali smo u pogledu na Buško jezero. Na velikom prostoru Eco-sela fotografirali smo se uz fontanu, zaigrali šah na šahovskoj ploči veličine dječjeg igrališta s ogromnim šahovskim figurama i lijepo se zabavili. Potom smo pošli na ručak koji je bio vrlo ukusan. Vodič nam je na početku obećao mogućnost jahanja konja pa smo se mnogi, nakon ručka, uputili prema konjima i po prvi put zajahali. Uzbuđenje je bilo na vrhuncu. Lijepo smo se oprostili od naših domaćina i obećali im povratak.
Naše sljedeće odredište bio je samostan i duhovni centar ”Karmel sv. Ilije“. Samostan ima muzej bošnjačkih, hrvatskih i srpskih narodnih nošnji i nakita. Saznali smo još poneku zanimljivost, spustili se i do jezera te obogaćeni novim spoznajama krenuli kući. Na povratku smo se još kratko zaustavili na odmorištu s kojega se prostire prekrasna panorama na Skradin. I našim gostima se to jako svidjelo. Atmosfera u autobusu bila je sjajna, smijali smo se, fotografirali za uspomenu, pjevali zajedno s Mađarima, a iskustvo s ovog jedinstvenog nagradnog izleta pohranili u ladicu lijepih sjećanja.
Katja Buterin, 2.a
