Za učenike drugih razreda naše škole je od 19. do 20. listopada 2007. godine organizirana izvanučionična integrirana nastava pod nazivom “Putevima glagoljaša”. Tom prigodom učenici su iskoristivši potencijal putovanja upoznali nove krajolike i mjesta u Lijepoj našoj: Senj, Košljun, Jurandvor, (Rijeku), Roč i Hum…. i na kraju Trsat.
Svi odreda bijasmo uzbuđeni neizvjesnošću «vjetra s Dinare» koji nas je pratio i «milovao» od samog polaska iz Zadra i događajima koji nas očekuju. Eksplozija sreće i euforičnosti proizišla je iz mogućnosti ovakve nastave koja nudi cjelovitije spoznaje, učvršćuje veze među učenicima te učenicima i nastavnicima u pratnji. Ostat će to nezaboravan i lijep doživljaj svima.
Prva točka našega stručnog izleta bio je grad Senj. U obilasku grada posjetili smo gradski muzej Senj koji se nalazi u palači obitelji Vukasović koja je bila jedna od najuglednijih i najutjecajnijih senjskih plemićkih obitelji. U muzeju smo vidjeli dobro uređene sljedeće zbirke: Arheološka i hidroarheološka, Numizmatička zbirka, Zbirka glagoljice i glagoljskog tiskarstva, Zbirka oružja i vojne opreme, Zbirka novije senjske povijesti, Etnografska zbirka – Bunjevci i Prirodoslovna zbirka – Velebit.
Zatim smo otišli to simbola grada Senja Tvrđave Nehaj, koja je sazidana od materijala razrušenih crkava, samostana i kuća prvotno smještenih izvan gradskih zidina. Tvrđava ima kockasti oblik, a orijentirana je prema stranama svijeta. U zidinama se nalazi oko stotinu puškarnica i jedanaest velikih topovskih otvora. U unutrašnjosti se nalazi cisterna – zdenac iznad kojega su tri grba: lijevo grb kapetana Ivana Lenkovića s godinom izgradnje tvrđave, u sredini grb austrijskog nadvojvode Ferdinanda I. tadašnjeg gospodara Senja, te desno grb senjskog kapetana Herbarta VIII. Auersperga Turjaškog. U prizemlju s desne strane nalazilo se ognjište, a uokolo prostorije za vojnike i oružje. Ovdje se vide temelji male ranoromaničke crkve Sv. Jurja iz XI . st. Na prvom katu su bile prostorije za časnike i zapovjednika tvrđave. Na drugom katu je bila smještena topovska bitnica od 11 teških topova. U tvrđavi Nehaj postavljena je zbirka Senjski uskoci i Senjska primorska kapetanija, stalne izložbe Senjske crkve kroz povijest i Gradski i plemićki grbovi Senja. Vrh tvrđave služi kao vidikovac – pruža se lijepi pogled na Hrvatsko primorje i otoke Rab, Goli, Prvić, Cres, Krk, na planine Gorskog kotara, te Učku i Velebit.
Nakon toga nastavili smo put prema Krku, odnosno otočiću Košljunu na kojemu smo posjetili Franjevački samostan i muzej s etnografskom zbirkom koja sadrži mnogobrojne predmete krčkih ribara i seljaka te narodne nošnje područja čitavog Krka. Košljunski etnografski muzej omogućuje: pogled u život otoka Krka u nedavnoj prošlosti – makete brodova, drveno kućno posuđe, pribor za rad u polju, pribor za proizvodnju sira, muzičke instrumente – sopele, pribor za vunenu i tkalačku industriju., narodnu nošnju, keramiku… zatim bogatu numizmatičku zbirku…. Oduševio nas je otočić Košljun, to jedinstveno kulturno – povijesno mjesto smješteno u puntarskoj dragi, udaljen oko 750 metara od mjesta Punta na otoku Krku. Na obali otočića dočekala nas je silueta sv. Franje koji pripitomljuje «brata vuka» (djelo akademskog slikara Bruna Bulića), a na ulaznim vratima samostana franjevački pozdrav MIR I DOBRO, pisan (naravno) glagoljicom!
Na Krku smo zatim posjetili Bašku i poznati Jurandvor te još poznatiju Bašćansku ploču. Izuzetno zanimljiv povijesni kompleks “Opatija svete Lucije u Jurandvoru” kojeg sačinjavaju: Crkva sv. Lucije, Bašćanska ploča u njenoj unutrašnjosti, arheološki park te benediktinski samostan, opravdali su teret puta koji smo prošli. Naime, na ostacima ranokršćanske crkve, sagrađena je ova crkva, vjerojatno na prijelazu iz 11. u 12. stoljeće. Današnji izgled dobila je početkom 14. stoljeća (dograđena je kapela Gospe Ružarice, dar plemićke obitelji Juranić iz Jurandvora). U ovoj crkvici stoljećima se nalazila BAŠĆANSKA PLOČA koja je prvotno bila lijeva oltarna pregrada koja je dijelila svećenike od vjernika. Kopija BAŠĆANSKE PLOČE, koju su izradili 1986. godine akademik Branko Fučić i Drago Fučić, postavljena je na istome mjestu gdje se nalazila i originalna ploča koja se sad nalazi u HAZU.
A mi idemo dalje…. prema Rijeci, na noćenje, u Omladinski hostel… da bi sutradan tj. 20. listopada otišli do Roča i Huma. Vozeći se cestom od Roča do Huma vidjeli smo kako se njome proteže jedinstveni spomen-kompleks «ALEJA GLAGOLJAŠA», tj. 11 kamenih obilježja posvećenih glagoljici i glagoljašima, postavljenih 1977. godine. To su: Stup čakavskog sabora, Stol Ćirila i Metoda,Sijelo Klimenta Ohridskog, Glagoljaški lapidarij, Klenac hrvatskog lucidara, Vidikovac Grgura Ninskog, Uspon Istarskog razvoda, Zid hrvatskih protestanata i heretika, Odmorište Žakna Jurja, Spomenik otporu i slobodi te Vrata Huma kroz koja smo ušli u najmanji grad na svijetu, u jedno od najpoznatijih središta glagoljaštva od XI. stoljeća pa do naših dana.
Zadnje u nizu mjesto koje smo posjetili je Trsat. U blizini Rijeke, 135 m iznad mora, na trsatskom brdu pruža se fantastičan pogled na hrvatski Jadran i istarske otoke te Učku. Ovo je sveto mjesto, drevno svetište Majke Milosti, Majke Božje Trsatske. Ono je nastalo prema predaji o dolasku Svete kućice iz Palestine 10. svibnja 1291. koju su iz Nazareta u Trsat donijeli anđeli, no nakon tri godine i sedam mjeseci anđeli su je na svojim krilima odnijeli u Loreto gdje se nalazi i danas. Čuvši za neutješivu tugu Hrvata za odnesenom Svetom kućicom Papa Urban V. u Trsat je 1367. godine poslao drevnu sliku Majke Božje koja je u Rimu smatrana čudotvornom, a pred kojom su se hrvatski hodočasnici počeli okupljati. Crkva Majke Božje Trsatske vjerojatno je postojala već 1419. godine. Naime, knez Nikola I. Frankopan, hrvatski ban, dao je izgraditi prostraniju crkvu koju od 1453. trajno nastanjuju franjevci koji su i nas radosno dočekali i uveli u značenje i povijest svetišta.
