Nakon dvotjednog iščekivanja terenske nastave napokon je došla subota 22.11.2008. Svi sretni i uzbuđeni pomalo smo se sakupljali na starom kolodvoru. Skoro svima se nametalo pitanje ” ŠTO JE TO TERENSKA NASTAVA?” Svatko je imao svoju predodžbu o tome, ali smo zapravo s vremenom počeli shvaćati. Polagano putujući prema Lici u busu smo čitali referate iz zemljopisa ( o stanovništvu, klimi…), iz kemije ( o utjecaju kiselih kiša), iz povijesti (o Anti Starčeviću i Nikoli Tesli)… Baš tu je bio poseban naglasak ” NIKOLA TESLA”. Zapravo smo prvo išli u Smiljan posjetiti Memorijalni centar Nikole Tesle. Nakon dolaska na odredište podijelili smo se u 6 grupa, te smo uzeli vodu iz potoka Vaganca i ispitivali njenu kakvoću. Saznali smo da voda nije loša za biljke niti za piće. Završivši pokus krenuli smo s voditeljicom do kuće Nikole Tesle u kojoj je slikom, riječju i zvukom predstavljen Teslin život. Pokraj njegove kuće nalazi se štala koja ima slamasti pokrov i s koje je Tesla pokušao letjeti sa otvorenim kišobranom no nije uspio, pao je te slomio nogu i ruku. Ta tvrdnja izazvala je smijeh i razne komentare. Tako smo dalje krenuli prema Teslinoj ispitnoj stanici iz Colorado Springsa koja pokazuje Teslino proučavanje munja. Tu smo dobili dva štapića koja smo trebali podignuti što više u zrak da bi jače svijetlile. Nakon nekoliko trenutaka osjetio se ” miris ” poput udara groma. Dalje smo išli prema medijalnom centru gdje smo pogledali dokumentarni film o Tesli, ali najveće oduševljenje izazvalo je igralište koje se nalazi uz centar. Svojim dizajnom asocira na strojeve, pa smo se šalili rekavši da će se na takvim igralištima igrati naša unučad. Tu smo se malo ” igrali ” i šalili, ali ne samo mi nego i naši profesori. Naše zadovoljstvo i sreću nije moglo ništa pokvariti, pa ni hladnoća. Krenuli smo potom prema pivovari gdje se proizvodi ” Velebitsko pivo”. Vidjeli smo kako izgleda proizvodnja piva i koliko treba da bi došlo na stolove. Uslijedio je odlazak na ručak gdje smo se posebno ismijali i ispričali. Tu smo također razmijenili trenutne dojmove i shvatili kako terenska nastava nije uopće loša već naprotiv jako zabavna i korisna. Poslije ručka krenuli smo u Gospiću kojemu smo imali slobodno vrijeme. Šetajući ” gradom ” vidjeli smo par ljudi što je izazvalo čuđenje jer smo naviknuti na mnoštvo ljudi u našem gradu. Cijela subota nam je prebrzo prošla i duboko se urezala u naše pamćenje. Na povratku kući bili smo posebno veseli i raspjevani. Kao zaključak slijedi: ovakva vrsta nastave puno je bolja i zabavnija. S nama su išli naši profesori: s.Mirjam, prof. Željka, prof. Finka, prof. Ratko i prof. Pranjić koji su, moram priznati, bili strpljivi i nasmijani. Nije nam ponestajalo smijeha, šala, pjesama….
Ivana Vinac, 2.a
