I drugaši na duhovnoj obnovi

Dana 13. listopada točno u 8:45h okupili smo se na autobusnom kolodvoru kako bismo krenuli u novu „pustolovinu“

 

POD ŠTITOM VJERE
Dana 13. listopada točno u 8:45h okupili smo se na autobusnom kolodvoru kako bismo krenuli u novu „pustolovinu“ kojih nam nije manjkalo niti prošle godine dok smo bili prvaši. A, sad smo već, zamislite, drugaši – klasičari. Ove se godine naša duhovna obnova održava u Ninu, malom gradiću smještenom 15 km sjeverozapadno od Zadra. Vode nas naši razrednici, prof. Mirela Zubčić i prof. Marijan Pranjić te naš vjeroučitelj don Roland Jelić.
Vožnja do Nina nije dugo trajala. Ubrzo smo stigli i uputili se prema Samostanu u kojemu nas je sa širokim osmijehom dobrodošlice dočekao fra Božo. Na početku smo imali malo slobodnog vremena i iskoristili ga za šetnju po Ninu. Naravno, svi smo krenuli prema poznatom kipu Grgura Ninskog te ga „obogatili“ s puno naših želja – dodirujući mu nožne prste. Zanimljiva nam je bila i najmanja katedrala na svijetu, crkva Sv. Križa u kojoj smo pjevali kako bi nas cijeli Nin čuo. Oh, kako su samo odzvanjali naši glasovi…
Nakon kratkog obilaska vratili smo se u dvoranu gdje su nas dočekali naši profesori. Duhovnu obnovu smo započeli molitvom, a nastavili rješavanjem zadataka koje smo dobili. Zadatak je bio – ispuniti štit vjere. Po završetku, profesori su čitali naše odgovore koje smo potom komentirali. U nastavku duhovnog susreta odslušali smo predavanje našeg vjeroučitelja o Godini vjere kojim nas je bolje upoznao s njezinim pravim značenjem. Puni motivacije započeli smo rad u grupama gdje smo se međusobno družili rješavajući grupni zadatak. Nakon sat vremena provedenog u grupnom radu svaka je grupa predstavila svoj zadatak i odgovore kroz koje smo međusobno razmijenili svoja razmišljanja i stavove.
Nakon rada u grupama naši su nam profesori, Mirela i Marijan, svjedočili svoju vjeru pričajući nam o svom djetinjstvu, rastu i životu sve do današnjih dana što je vjerujem, svakome od nas bila dobra motivacija za propitivanje svoje vjere i svojih težnji u životu.
Uslijedio je ručak, a poslije njega druženje uz gitaru i pjevanje. Neki su šetali Ninom dok su drugi svirali i pjevali, a djevojke uz pjesmu pospremile tanjure od ručka. Vrijeme je curilo i brzo, prebrzo iscurilo.
Uslijedila je priprema, ispit savjesti i ispovijed, za sv. Misu koju smo potom imali u crkvi Sv. Anselma. Sv. Misa, uzveličana zbornom pjesmom nas drugaša, označavala je i kraj naše duhovne obnove za današnji dan. Nakon sv. Mise nakratko smo se zadržali pred crkvicom Sv. Križa kako bi napravili zajedničku fotografiju za uspomenu. U album uspomena ići će i opuštena atmosfera u autobusu gdje smo trošili svoje zadnje atome energije za pjesmu i smijeh.
Vjerujem da se svatko od nas vratio u Zadar ispunjen i obnovljen. Radujemo se svakom našem zajedničkom druženju pa tako s nestrpljenjem iščekujemo sljedeće: terensku nastavu na koju idemo već u studenom. Pa, to je za par dana!?

Maja Čižmek Kovač, 2. a

 

 
 

Više iz rubrike Događanja

 
 

Share this Post