PET STVARI ZA RAJ KOJE TREBA IMATI U SRCU SVAKI DAN
Don Damir Stojić, salezijanac i studentski kapelan iz Zagreba bio je još jednom gost – predavač u našoj školi. U ponedjeljak, 7. travnja, govorio je pred učenicima prvih i drugih razreda; kroz duhovito ali nadasve sadržajno predavanje približio im je pet važnih točaka za ulazak u nebo. Te je točke preuzeo od jednog američkog svećenika preslušavajući razgovore i zvučne zapise žrtava terorističkog napada (11. rujna 2001.) na dva nebodera WTC-a (World Trade Centar), poznatijih pod nazivom TwinTowers („Blizanci“) u New Yorku. Don Damir je naglasio kako je u trenutku tragedije u tom svjetskom trgovačkom centru bilo prisutno katolika ali i drugih kršćana, pravoslavaca, muslimana, Židova, vjernika i nevjernika. No, svi su bili suočeni sa smrću i govorili slične stvari, izgovarali iste riječi koje se mogu usporediti s pet Isusovih posljednjih riječi i koje su temelj i našega života u vjeri.
Prvi, najčešći uzvik i vapaj bio je: „Oh, my God!“ Zanimljivo je kako su te riječi izgovarali i oni koji nisu vjerovali u Boga. I Isus je zavapio Ocu: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“
Don Damir je htio naglasiti kako je važna svijest da je Bog živ i uvijek blizu nas bez obzira što nam se ponekad čini da je drugačije. Bog strpljivo čeka naš odgovor i poziv jer nam daje slobodu, nikad nam se ne nameće – istaknuo je – čak niti onda kada se odmaknemo od njega ili okrenemo protiv njega. Mlade je pozvao: „Imajte, uvijek, Boga na svojim usnama. Molite! Osobito, budite redoviti na euharistiji, u njoj nam se daruje živ Bog!“
Druga, najčešće izgovarana riječ bila je – oprost. Tko god se tada telefonski čuo sa svojim najbližima zatražio je oprost. I Isus je na križu zamolio Oca: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!“ Don Damir je naglasio važnost oprosta u životu svakoga od nas jer jedino pomireni jedni s drugima možemo istinski živjeti. Sve je potaknuo na češći pristup sakramentu Pomirenja po kojemu nam Bog briše sve naše grijehe. Upozorio je na opasnost olakog odbijanja ili odugovlačenja pristupu sakramenta Pomirenja, ali i na njegovu snažnu učinkovitost kad se redovito ispovijeda.
Treća je – spominjanje riječi – „majka“. Naime, tko god je od ljudi zarobljenih u „Blizancima“ imao živu majku, upravo je ona bila prva osoba koju su nazvali. Svima nam je poznat osjećaj kad se nalazimo u nekoj teškoći ili nam se nešto bolno dogodi. Tad najčešće zavapimo: „O, majko moja!“ I Isus je ispod križa povjerio Ivanu Mariju za majku: „Evo ti majke!“ Don Damir nam je svima pred oči stavio Mariju kao uzor svake žene i majke, a progovorio je i o važnosti molitve krunice u svakodnevnom kršćanskom životu.
Četvrta, zajednička točka unesrećenih bila je – nada. Ljudi, zatečeni u „Blizancima,“ tješili su i pružali nadu svojim najbližima, onima kod kuće, koji su preko TV-a pratili vijesti o užasnoj tragediji. I Isus je ispod križa tješio one koji su ga žalili i patili zbog njegove boli. Nadu je pružio i jednom od razbojnika obećavši mu raj. Don Damir se osvrnuo na današnje vrijeme u kojem se osjeća sve jača prisutnost beznađa. Razlog tomu je sve veće udaljavanje od Boga- rekao je.
Peta, posljednja i najvažnija spominjana riječ bila je – ljubav. Tko god je od ovih ljudi, iz spomenute tragedije, razgovarao sa svojima imao je potrebu reći: „Volim te!“ Ili: „Reci mojoj majci, ocu, bratu, sestri, djeci… da ih volim.“ Isus je na križu dao svoj život iz ljubavi prema svakom čovjeku. Sama Ljubav je raspeta na križu. Nažalost, danas je, kako reče don Damir, ova riječ iskrivljena, sve se trpa pod „ljubav“… Naglasio je kako grčki jezik ima četiri različita izraza za ljubav: storge, philia, eros i agape. Zaustavio se na izrazu „agape.“ Ta je ljubav specifično kršćanska vrlina jer može doći jedino od Boga i ona je najuzvišenija od svih ljubavi. To je ujedno i ljubav koja se žrtvuje, daje sve za dobro drugoga, kao što je to i Bog učinio za čovjeka predajući se iz ljubavi u Isusu Kristu.
U nastavku predavanju kojega su učenici s velikom pozornošću slušali don Damir ih je potaknuo da se nadahnjuju Pavlovim „Hvalospjevom ljubavi“ (1 Kor 13) i da umjesto riječi „ljubav“ stave svoje ime. Govoreći o zaljubljenosti rekao je kako ljubav nije osjećaj nego odluka, a govoreći o predbračnoj čistoći pozvao ih je na vjernost u odnosu na osobu koju je Bog namijenio svakome od njih ponaosob.
Još jednom smo se uvjerili da je don Damir zaista odličan propovjednik, jednostavan i susretljiv svećenik. Zahvalni Bogu za darove koje smo primili nastavili smo kročiti kroz korizmu, intenzivne se pripremati za Uskrs. Duhovno predavanje koje smo odslušali, pet točaka ili uporišta koje trebamo njegovati u svom srcu, uvertira su nam i nadahnuće za svakodnevno življenje svog kršćanskog poziva, na obraćenje i radost!
