Dana 16.1.2023. učenici naše škole prisustvovali su u prvom Danu klasične filologije na Sveučilištu u Zadru gdje su imali priliku odslušati nekoliko prezentacija na temu antičke prehrane. Prva prezentacija, koju je vodila mr. sc. Sanja Smodlaka Vitas, približila je proizvodnju hrane u ta davna vremena. Dominante kulture u to doba bile su žitarice, maslina i vinova loza, što je bilo očekivano pošto su bile pristupačne na područjima koja su nastanjivali stari Grci i Rimljani, a to je bilo područje Mediterana. Nakon toga slijedile su prezentacije na temu prehrane starih Grka te starih Rimljana koje su prezentirale dr. sc. Teuta Serreqi Jurić i dr. sc. Ankica Bralić Petković.
Poznato je da su Rimljani i Grci uživali u hrani i piću. Voljeli su stvarati hedonističke atmosfere s mnogo skupe hrane koja je za bogatije slojeve bila čin iskazivanja položaja. Recepti iz rimskog vremena sačuvani su u djelima mnogih autora. Najpoznatije djelo je „De re coquinaria”, (Kuharica) Marka Gavija Apicija , koja je najpotpunija knjiga recepata tog vremena. Apicije je živio u vrijeme cara Tiberija koji je bio poznat po gozbama koje je priređivao u čast svojim prijateljima.
Odlika rimske kuhinje bile su namirnice životinjskog podrijetla pronađene u moru – ribe i morski plodovi. Najcjenjenija od riba bila je trlja koja je bila izuzetno skupa te se do nje teško dolazilo. Svakako, drugi izvori proteina za Rimljane bilo je meso divljači i domaćih životinja – najčešće svinjetina. Uz to, jeli su ovce i koze, dok se pak krava vrlo rijetko spremala i samo za posebne prigode s obzirom na njenu veličinu. Voće i povrće se izrazito koristilo, a pogotovo začinske biljke – maslina i njezino ulje. Mnoge namirnice današnjice koje svakodnevno upotrebljavamo njima nisu bile nepoznate – krumpir, rajčica, kukuruz pa i tjestenina. Prosječan čovjek tog vremena jeo je različite vrste kruha, povrće i voće koje je bilo dostupno regiji u kojoj je živio te ono što bi sam uspio pribaviti, ako bi ulovio neku manju životinju. Obroci u danu bili su raspoređeni kao danas – imali su tri obroka dnevno. Rimljani su ustajali s izlaskom sunca te odlazili na počinak s njegovim zalaskom, što bi značilo da im je doručak bio oko šest sati ujutro ili u zoru. Za doručak, odnosno „ientaculum” imali su različite vrste kruhova koji su bili nalik na palačinke jer su se one najlakše i najbrže mogle pripremiti. Kruh se kombinirao s vinom, različitim dimljenim, sušenim ili svježim sirevima, sušenim voćem poput datulja, grožđica i nezaobilaznim medom. Ručak ili „prandium” bio je oko jedanaest sati. U to su se vrijeme jela uglavnom jaja, pečena ili kuhana, s kruhom i sirom te ostacima od jučerašnjeg ručka. „Cena” ili večera je Rimljanima bila najvažniji obrok. Ona je znala početi oko petnaest sati popodne, no kako je država prelazila u carstvo tako se kao i kod suvremenog čovjeka večera sve više odmicala kasnije. Dakle, večera im je bila oko sedamnaest ili osamnaest sati te bi se često produžila do ponoć s obzirom da bi nakon večere uslijedio „after party” s plesačicama, akrobatima i sviračima. Rimska kuhinja je sadržavala različite vrste tava, lonaca i raznovrsniji pribor za kuhanje od danas. Zanimljiva je činjenica da je veliki broj Rimljana objedovao vani umjesto u svojim kućama. Naime, „ insule” u kojima su oni živjeli bile su vrlo sklone požarima te je iz tog razloga bile jako opasno kuhati u kući. Stoga, Rimljani objeduju u gostionicama „ termopolium”. Točnije, „termopolium” predstavlja „vrući stol”, poput stolova u krčmi, na kojima su Rimljani objedovali svaki dan. U takvim gostionicama je postojala dnevne ponuda, poput onih koje postoje u današnjim restoranima. Nama poznati „ Mc Donalds” je nešto sličan takvim prostorima. – on se nalazili u krugu ostalih prodavaonica hrane baš kao i gostionice tog vremena. U vrijeme Rimljana postojalo je više vrsta kruhova napravljenih od različitih vrsta brašna i drugačijih boja. Naime, što je kruh bio tamniji to su ga jeli siromašni slojevi, a izrazito bijeli kruh bio je namijenjen bogatijim slojevima društva. Velika je razlika bila između ishrane nižih i viših slojeva. Rimljani su upotrebljavali sve svinjske dijelove – slabiji dijelovi svinje, papci i glava, dopali su niže slojeve dok su pršut, šunku i svinjske kotlete dobivali viši slojevi. Svinja je također bila osnova za većinu kobasica tog vremena. Njihova omiljena mesna poslastica bio je svinjetinom punjen puh. Voljeli su i divlje i domaće peradi, ali im je puh bila delikatesa broj jedan. U egzotična jela još spadaju pite s inćunima s peršinom te kruh s laticama punjen goveđim mozgom. Pripremali su takva nespojiva jela ne bi li fascinirali svoje goste. Sve vrste mesa bile su često začinjene začinom pod nazivom „ garum”. Radio se od ikre većih riba i malih neočišćenih riba koje bi se posložile u velike posude i posolile. Ostavile bi se na suncu da fermentiraju. Nakon toga su bile procijeđene kroz gusto pletenu košaru. Tekućina – „garum” ili „liquamen” koja je nastala, prelijevala se u amforu. Ostatak se zvao „allec” koji je bio i poslastica. „Garum” se iskuhavanjem ribe u puno soli i začina može proizvesti u kuhinji te ga i mi danas pokušavamo rekreirati. „Garum” se proizvodio u specijaliziranim radionicama kakve su sačuvane u Pompejima i Leptis Magni (sjeverna Afrika) te u južnoj i istočnoj Španjolskoj, a možda i na Brijunima. Način pripreme tog umaka bio je poprilično nezgodan s obzirom da je za sobom ostavljao neugodan miris, tako da su tvornice bile izvan grada. Što se tiče pića, Rimljani su pili različite vrste vina, ali nikada cijelo vino jer nisu prilagoditi sebi točnu dozu pa su ga redovito razvodnjavali. Specijalno piće koje su pili niži slojevi društva i vojnici je bila „ posca”. To je bio ocat razvodnjen do te mjere da se može piti, a izrazito je bio zdrav za vojnike jer je sadržavao vitamin C koji im je bio koristan jer su često obolijevali na dugim putovanjima. Bakanalije su bile svečane gozbe kod bogataša koje su se održavale na tri spojena ležaja. Na jednom od ležaja mogle su biti po tri osobe što je ukupno činilo devet osoba, što je pak bio idealan broj i dogovarao je broju muza. Često su gosti bili u ležećem položaju. U sredini se nalazio stol na kojem su se nudila tri osnovna slijeda hrane. Desertom se smatrala jabuka i uvijek je slijedila nakon obroka. Gozbe su završavale s kostima, školjkama i ostacima hrane na podu što bi kasnije robovi morali počistiti.
Rimljani su voljeli jesti i zabavljati se. Njihova hrana bila je izuzetna i neobična te zanimljivi dio njihove kulture. Kao zaslađivač koristili su med, kao bazu ishrane koristili su žitarice koje nisu procesuirane kao danas, a konzumirali su i pir koji je zdrav. Meso se nije jelo u količinama kao danas, ali su voljeli pojesti kobasicu. Općenito, njihova je hrana bila zdravija i raznovrsnija od današnje. Omiljena izreka u Rimljana koja se često mogla čuti popodne bila je: Ut sis nocte levis – sit tibi cena brevis – „Da ti bude laka noć, večeraj malo.”
Prisustvovanje na tom predavanju bila je izvrsna prilika za učenike naše škole da se pobliže upoznaju s tim slavnim civilizacijama koje su živjele na područjima na kojima mi danas živimo, a samo poznavanjem i razumijevanjem povijesti može napredovati dalje u budućnost.
Vid Višić i Manda Tadić Šutra
