Pedesetak učenika trećih razreda je, odlučilo obogatiti svoje povijesna znanja na licu mjesta. Tako smo od 21. do 22. studenog u okviru ostvarenja izvanučioničke integrirane nastave u pratnji svojih razrednika i profesora posjetili Đakovo, Vukovar i Vinkovce ….
Prvoga dana stručnoga izleta cilj je bio – Đakovo,slavonski grad oduvijek poznat kao obrtnički grad. Đakovo se prvi puta spominje u poznatim pisanim dokumentima 1239. godine u darovnici hrvatskog kneza Kolomana bosanskom biskupu Ponsi, čime biskupi postaju gospodarima Đakova i Đakovštine. Od tada počinje povijest biskupije u Đakovu. Đakovo je i danas biskupski grad – sjedište Đakovačko-srijemske biskupije.
Godine 1536. Đakovo su zaposjeli Turci i njime vladali gotovo 150 godina. Godine 1690. u grad se vraća biskup i tada počinje izgradnja grada. Poslije odlaska Turaka u Đakovu se gradi nova, skromnija katedrala i biskupski dvor. To je bila druga po redu,od tri, koliko ih je do sada u Đakovu sagrađeno. Gradili su je biskupi Patačić i Bakić. Današnja katedrala-bazilika Sv. Petra sagrađena je u neogotičko-romanskom stilu. Biskup Strossmayer ju je počeo graditi 1866. godine u 52. godini života i 16. godini biskupske službe. Gradnja je trajala punih 16 godina. Projektanti katedrale su bili arhitekti iz Beča Karlo Rősner i Fridrich Schmidt dok je unutrašnje uređenje povjereno njemačkim slikarima koji su živjeli u Rimu, ocu i sinu Alexandru-Maximilianu i Ludwigu Seitzu. Katedrala ima 7 oltara, a krase ju 43 fresko slike, 31 kip i 32 reljefa, te orgulje sa 73 registra, tri manuala i 5 486 svirala.
Godine 1773. Đakovo postaje središte sjedinjenih biskupija Bosansko-đakovačke i Srijemske koje obuhvaćaju sve sjeveroistočne hrvatske krajeve. Imenovanjem Josipa Jurja Strossmayera biskupom 1849. god. razvoj grada je u novom usponu. Biskupsko vlastelinstvo postaje uzorno gospodarstvo sa znatnim prihodima koji velikom biskupu omogućuje neviđene mecenske pothvate u Hrvatskoj (HAZU), a Đakovu s novom katedralom, te brojnim crkvenim i gospodarskim zdanjima daje novo lice.
Đakovačka biskupija i njeni biskupi ostavili su u gradu brojne dokaze svoga djelovanja. U gradu još i danas postoje brojni dokazi njihova djelovanja. BiskupPatčić 1706.god. obnavlja ergelu. Povijest Ergele Đakovo počinje osnivanjem biskupije darovnicom deset arapskih konja i jednim pastuhom, iako se za godinu osnivanja uzima 1506. Prema biskupu Bakiću uzgoj konja na vlastelinstvu postoji već 1374.god. Uzgoj traje i danas u Državnoj ergeli lipicanaca, koja se svrstava među najstarije u Europi, kao i kod sve većeg broja privatnih uzgajivača konja. Niz godina je Ergela bila u sastavu PIK-a Đakovo, a danas je to Državna ergela lipicanskih konja, zadužena za uzgoj i selekciju.
Drugoga dana stručnog izleta učenici trećih razreda sa svojim profesorima posjetili su grad Vukovar.
I danas Vukovar stoji razrušen. Njegovo razaranje u Domovinskom ratu imalo je katastrofalne razmjere. Stambeni objekti i infrastruktura srušeni, oprema opljačkana. Uništene su crkve i škole i vrijedni spomenici kulture: dvorac Eltz, zgrade općine, gimnazije, crkve i samostan. Uništena je i priroda. Porušeno je drveće, sasječene su vukovarske aleje i parkovi. Uništeno je sve po čemu je Vukovar bio prepoznatljiv. Danas ovaj grad stoji kao slika bezumlja.
Okupacijom Vukovara srpska vojska je protivno svim međunarodnim normama i postignutim dogovorima s Međunarodnim Crvenim križem i europskim promatračima, izvršila zločine i provodila torturu i zločine nad civilnim stanovništvom, zarobljenicima i ranjenicima. U prvim danima okupacije Vukovara više stotina civila i ranjenika iz bolnice odvedeno je i smaknuto. Masovne grobnice otkrili su nekoliko mjeseci kasnije strani novinari, a potvrdile su međunarodne komisije. Svijet su potresle slike sa Ovčare gdje su izvršena masovna pogubljenja.
Naime, u obrani Vukovara tijekom okruženja sudjelovalo je oko 1800 branitelja. Njih 60% su bili stanovnici Vukovara, a ostalo su bili domoljubi iz ostalih dijelova Hrvatske i Herceg Bosne. Trećina branitelja uspjela se u manjim skupinama probiti iz Vukovara. Oko 500 do 600 branitelja je poginulo, a ostali su zarobljeni ili ranjeni. Više od 5000 osoba odvedeno je u brojne logore u Srbiji, gdje su pretrpjeli teška zlostavljanja, a mnogi se nisu vratili. Veliki broj logora još nije otkriven, tako da se još uvijek ne zna koliko je osoba iz Vukovara zauvijek nestalo. Nekoliko tisuća prognanika iz vukovarske općine i danas živi razasuto po Hrvatskoj i inozemstvu.
Stručnim izletom u Đakovo i Vukovar učenici su obnovili neka, do sada stečena, znanja iz hrvatskog jezika, povijesti, zemljopisa i vjeronauka ali i stekli mnoga nova koja se, istina, mogu naučiti iz knjiga ali doživjeti mogu jedino u susretu sa stvarnošću, opipljivom poput npr. Đakovačke katedrale i neopipljivom poput istine o Domovinskom ratu u blizini bijelih vukovarskih križeva.
