Duhovna obnova na kojoj je u subotu 20. listopada 2012. sudjelovalo 20-tak učenika četvrtih razreda naše škole u pratnji razrednika, pedagoginje i vjeroučiteljice
BOG U KOJEGA (NE)VJERUJEM
Duhovna obnova na kojoj je u subotu 20. listopada 2012. sudjelovalo 20-tak učenika četvrtih razreda naše škole u pratnji razrednika, pedagoginje i vjeroučiteljice bila je prožeta upravo sljedećim mislima:
Svaki dan Bog postoji: … u osmjehu djeteta, … u pjevu ptica, … u vidljivim stvarima, … u nadi, … u skladu srdaca, u zapuštenoj prirodi, u svježem lahoru, u suštini života. Postoji u prirodi koja zadivljuje, u mirisu zemlje i u suncu koje izlazi. Postoji u otajstvu života, … u klijanju sjemenja, u Zemlji koja se neprestance okreće.
U svemu što živi ostavio je Bog trag svoje ljubavi. On je dublja povezanost svega što postoji u cijelom svemiru. On je tako uzbudljiv. Nije dobro prestati ga tražiti (čak ni onda kad misliš da si ga našao). Spoznati – ne može sam razum jer Bog nije objekt za razum. Naše srce zna za Njega. Srce je susrelo Boga prije nego se objavio našem razumu.
U starogradskoj jezgri gradića Nina tog smo dana na osobit način osjetili njegovu uzbudljivu prošlost i prekrasnu sadašnjost. Sve njegove priče i spomenici, sva njegova ljepota i prirodna bogatstva dopustila su nam da uživamo i pronađemo toliko potrebnu radost i duševno zadovoljstvo što smo odvojili ovaj subotnji dan za razmišljanje i propitivanje o temi: Kakav je Bog u kojeg (ne)vjerujem?
Susret smo počeli „igrom s devet točaka“. Tu se moglo primijetili kako se često ljudi u životu ponašaju. Rješenje problema traže samo u sebi! No, to je teško, a katkada i nemoguće. Potrebno je okrenuti se drugima, naročito „Drugome“, izaći iz sebe i imati povjerenje u druge, osobito u „Drugoga“ .
U daljnjem razmišljanju uzeli smo u obzir Kristov poziv na obraćenje. Primijetili smo kako na više mjesta u Bibliji stoji da je čovjekova glavna zadaća tražiti Boga ili tražiti njegovo lice. Obraćenje upravo znači stati – poslušati Božji zov, okrenuti se i vratiti Bogu. Kršćanin se treba osloboditi krive slike o Bogu, drugima – svijetu i ljudima, o samome sebi. Obratiti se od krivih mišljenja i predrasuda o drugim ljudima. Sebe osloboditi od laži o sebi, pomiriti se sa sobom. Čovjek može shvatiti i sebe i Boga tek kad raskine okove svojih ropstava, svojih idola i prije svega svoga egoizma. Sve drugo obična je šminka. Da bismo se obratili potreban je prije svega istinski susret s Kristom.
Nakon razmišljanja o temi uslijedio je rad po skupinama. Učenici su najprije trebali, prema pripremljenom obrascu – upitniku, ocijeniti svoj osobni način razmišljanja o Bogu, izabrati neke riječi o Bogu, o Isusu Kristu te odgovoriti na pitanje: što ih podsjeća na Boga? Potom su, u zajedničkom dijelu rada, uspoređujući svoje odgovore zajednički izdvojili nekoliko tvrdnji za koje smatraju da se ne bi trebale pojavljivati u mislima, riječima i djelima istinskih vjernika. Na kraju su na plakatu naslovljenom: „BOG JE ZA MENE KAO …“ pisali svoje usporedbe vezane uz navedeni naslov.
U drugom, poslijepodnevnom dijelu duhovne obnove, ispitom savjesti provjeravali smo što nam valja promijeniti u našem odnosu prema Bogu, bližnjima, nama samima i svemu stvorenome. Zatim je uslijedila pojedinačna ispovijed i kao vrhunac euharistijsko slavlje koje je predvodio ravnatelj mons. Joso Kokić.
I na kraju dana iskusili smo kako rad u skupini može unaprijediti naše razmišljanje zahvaljujući sudjelovanju svih nazočnih. Netko u ulozi Marte (s. Mirjam) netko u ulozi Marije a svi zajedno u ulozi učenika. Nin je za nas posebno mjesto. Priča koja traje. I – životna radost koja još ne prestaje.
