„Obraćenje od krive slike o Bogu“ bila je tema duhovne obnove u Samostanu sv. Jeronima na otoku Ugljanu, na kojoj je, u subotu 23. listopada, sudjelovalo 42 četvrtaša.
MOJ BOG (NI)JE
Tko (ni)je Bog kojemu se klanjam i služim?
„Obraćenje od krive slike o Bogu“ bila je tema duhovne obnove u Samostanu sv. Jeronima na otoku Ugljanu, na kojoj je, u subotu 23. listopada, sudjelovalo 42 četvrtaša naše škole u pratnji razrednika, ravnatelja, pedagoginje i vjeroučiteljice.
U razmišljanju o navedenoj bili smo pozvani iznijeti neke svoje misli o Bogu.
Izlaganje koje je pripremio ravnatelj Škole, mons. Joso Kokić, započeo je pitanjem: Što je najvažnije ali i najteže u obraćenju i pokori? Uzimajući u obzir Kristov poziv na obraćenje ravnatelj je naglasio kako na više mjesta u Bibliji stoji da je čovjekova glavna zadaća tražiti Boga ili tražiti njegovo lice. Obraćenje upravo znači stati – naglasio je on, poslušati Božji zov, okrenuti se i vratiti Bogu.
Krist je došao, donio pravu sliku i pozvao na prihvaćanje te slike: tražite Kraljevstvo nebesko i njegovu pravednost. Propast neplodne smokve i izrazi „ako te oko sablažnjava iskopaj ga“, dovoljno je svjedočanstvo kako se taj Isusov poziv ima shvatiti vrlo ozbiljno. Promijeniti krivu sliku Boga u onu pravu nešto je više nego „obraćenje od grijeha“. Nije riječ samo o obraćenju „od“ nego i o obraćenju „k“ nekom.
Kršćanin se treba osloboditi krive slike o Bogu, drugima – svijetu i ljudima, o samome sebi. Obratiti se od krivih mišljenja i predrasuda o drugim ljudima. Sebe osloboditi od laži o sebi, pomiriti se sa sobom. Čovjek može shvatiti i sebe i Boga tek kad raskine okove svojih ropstava, svojih idola i prije svega svoga egoizma. Sve drugo obična je šminka. Da bismo se obratili potreban je prije svega istinski susret s Kristom.
Na kraju izlaganja ravnatelj je, posebno, naglasio sljedeće: ne možemo, niti smijemo mi mijenjati Krista (Boga), već on nas jer mi smo stvoreni na sliku Božju, a ne Krist na našu sliku.
Nakon razmišljanja o temi uslijedio je rad po skupinama. Učenici su najprije trebali, prema pripremljenom obrascu – upitniku, ocijeniti svoj osobni način razmišljanja o Bogu, izabrati neke riječi o Bogu, o Isusu Kristu te odgovoriti na pitanje: što ih podsjeća na Boga? Potom su, u zajedničkom dijelu rada, uspoređujući svoje odgovore zajednički izdvojili nekoliko tvrdnji za koje smatraju da se ne bi trebale pojavljivati u mislima, riječima i djelima istinskih vjernika. Na kraju su na plakatu naslovljenom „BOG JE ZA MENE KAO: …“ pisali svoje usporedbe vezane uz navedeni naslov.
U drugom, poslijepodnevnom dijelu duhovne obnove, ispitom savjesti provjeravali smo što nam valja promijeniti u našem odnosu prema Bogu, bližnjima, nama samima i svemu stvorenome. Zatim je uslijedila pojedinačna ispovijed i kao vrhunac euharistijsko slavlje koje je predvodio ravnatelj mons. Joso Kokić
