Bili smo u Vukovaru – gradu heroju!

U okviru terenske nastave “Da se ne zaboravi” učenici III. a i III. b razreda posjetili Đakovo, Vinkovce i Vukovar – grad heroj – simbol hrvatskoga mučeništva u Domovinskom ratu.
U okviru terenske nastave “Da se ne zaboravi” učenici III. a i III. b razreda posjetili Đakovo, Vinkovce i Vukovar – grad heroj – simbol hrvatskoga mučeništva u Domovinskom ratu.
Jesen u Slavoniji. Doživjeti jesen u Slavoniji i podsjetiti se jeseni 1991., jer je to bio cilj naše terenske nastave, zvučalo je tako oslobađajuće dok sam o tome razmišljala u autobusu, u petak ujutro. Dan je bio divan, osunčan, iako hladan. Bar se tako činilo dok nismo izašli iz tunela Sveti Rok. Bijeli pokrov nedefinirane padaline (snijega ili mraza) obavio je lički krajobraz, a zimska idila bila je popraćena iznenađenim i zadivljenim pogledima klasičara. Ušli smo u potpuno drugačiji svijet. Zemljopisno i atmosferski, dakako!
Nakon dugog putovanja, neispavani i ukočenih vratova, obradovali smo se našoj prvoj postaji – Đakovu. Posjetili smo Đakovačku ergelu – ergelu plemenitih konja lipicanaca, jedne od najstarijih u Europi. Osjećali smo se kao da smo usred meksičke sapunice s Rodrigom i Fernandom, no klima nije bila ni blizu meksičkoj, pa smo se brzo vratili u stvarnost. Nakon bliskog susreta s konjima, uputili smo se prema prekrasnoj đakovačkoj Katedrali sv. Petra. Za vrijeme obilaska, župnik nam je ispričao sve o gradnji tog grandioznog spomenika. Noć se polako spuštala dok su mladi klasičari znatiželjno šetali hladnim đakovačkim ulicama. Naša sljedeća postaja bili su Vinkovci, gdje je ujedno bio i naš hotel. Nakon večere, uputili smo se u kratki obilazak, a potom na spavanje.
Jutro. Jako hladno jutro drugoga dana naše terenske nastave. Gusta magla, tiha, kao da se skriva, obavijala je svaki kutak uspavanih Vinkovaca, a kroz nju su se nazirali samo ljubičasti podočnjaci mladih trećaša. Krenuli smo prema Vukovaru – gradu heroju, našem odredištu. U autobusu smo se smjenjivali za mikrofonom. Referirali smo dobijene teme – ovo je ipak terenska. Valja se, uz ono što ćemo vidjeti i doživjeli “na terenu” i “dublje” pripremiti, više naučiti. Negdje na samom ulazu u Vukovar stali smo i pričekali vodiča Davora koji je svojim pričama o Domovinskom ratu, posebice Ovčari, koju je i sam preživio, pobliže opisao užas koji se 1991. Dogodio u Vukovaru, gradu mučeniku Domovinskog rata. U Bolnicu smo došli oko 9 ujutro I tamo pogledali kratak film o Domovinskom ratu na tom području. Bili smo jako potreseni. Ne postoje riječi koje bi opisale stanje u Vukovaru 1991., srušene kuće, uplakane i prognane ljude, ranjenike, mrtve. Vidjeli smo i podrum bolnice koji je rekonstruiran i izgleda onako kako je izgledao 1991. godine. Iz jedne prostorije dopire glas Siniše Glavaševića koji je u to vrijeme izvještavao iz podruma bolnice. U hodniku je na pločicama prikazana kronologija tromjesečne opsade te imena poginulih. Izašli smo u tišini i uputili se na Memorijalno vukovarsko groblje. Pred našim se očima prostrlo polje grobova. Grob do groba, isklesane godine rođenja 1973., 1975. … i svugdje 1991. kao godina smrti, pogibije. Na groblju se, također, nalazi čak 938 bijelih križeva koji simboliziraju duše poginulih. Nakon što smo zapalili svijeću i položili cvijeće duboko se poklonivši i pomolivši za sve koji leže na ovom tužnom mjestu, uputili smo se na Ovčaru. Prije same Ovčare posjetili smo Memorijalni centar gdje se u jednoj prostoriji nalaze fotografije i sve sto je ostalo (slike, novac, dokumenti …) od onih kojih više nema. Dan je bio iznimno hladan, a vjetar kao da je znao kad treba zapuhati. Vodič nam je pričao o strahotama kroz koje su prolazile žrtve, ali je također naglasio da ne trebamo mrziti narod neprijatelja već voljeti i poštivati svoj ne zaboravljajući jer, kako je Siniša Glavašević rekao: ”Grad – to ste vi.”. Nakon Ovčare posjetili smo i Crkvu sv. Filipa i Jakova koja se nalazi uz Dunav I koja je također bila stradala u Domovinskom ratu, a potom se prošetali centrom Vukovara, kojeg na -1 °C nismo uspjeli baš dobro razgledati. Pozdravili smo se s vodičem i uputili na ručak u Vinkovce, nakon kojeg je uslijedio povratak u naše, toplije krajeve. Dugi put brzo je prošao uz zvuke gitare, pjesmu i Mišu Kovača. Dojmove s ove terenske nastave ćemo još dugo nositi u sebi. Samo dva dana bila su dovoljna da se uvjerimo kako je Vukovar zaista – grad heroj.
Marijana Oštrić, III. b

 
 

Više iz rubrike Događanja

 
 

Share this Post