Bili smo na XVIII. Međubiskupijskom susretu maturanata

 

Svaki je izlet – izlet za pamćenje

U subotu, 1. travnja, već prije 5:00 sati ujutro zadarski kolodvor vrvio je maturantima. Svi su bili spremni za polazak u BiH, pa tako i naša grupa klasičara. Smjestili smo se u autobus s maturantima iz Gimnazije Franje Petrića.

Oko 9:00 sati stigli smo u Humac gdje se održala sv. Misa koja je započela sat vremena kasnije zbog izvjesnih problema s jednim autobusom na granici Hrvatske i BiH. Ta je odgoda zapravo dobro došla zbog dugog reda nas koji smo čekali na ispovijed. Nakon što smo se ispovjedili i sudjelovali na uistinu prekrasnom euharistijskom slavlju koje je svojom nazočnošću uveličao i sam nadbiskup mons. Tomo Vukšić po prvi put u 18 godina tj. otkako je ovaj Međubiskupijski susret maturanata oformljen. Nakon sv. Mise, nastavili smo put prema Mostaru, gdje smo mi, kao katolička škola, imali privilegiju vidjeti prelijepu i unikatnu mostarsku katedralu. Sam Mostar nas se jako dojmio, naročito stari dio grada. Imali smo, naime, „sreću“ da je s nama bio i Zvone, naš sjemeništarac i mostarski domorodac, koji nas je uputio prema najboljim lokalima u gradu. Zvone, hvala ti – ćevapi su bili odlični, a čuli smo da i burek ne zaostaje. Dan je bio prelijep i kao stvoren za šetnju te smo se mogli nesmetano diviti Mostaru i maksimalno iskoristiti slobodno vrijeme.

Nakon Mostara, krenuli smo prema Međugorju. U autobusu smo svi, naravno, spavali! No, kako je vožnja trajala vrlo kratko ubrzo smo se našli u najznačajnijem svetištu na našim prostorima. Svatko je otišao pomoliti se, zapaliti svijeću ili kupiti pokoji suvenir i sat i pol našeg boravka u Međugorju proletio je. Ukrcali smo se u autobus i krenuli prema našem Zadru. Raspoloženi, putem prema kući, razgovarali smo, sređivali dojmove, pjevali… U tome nas nije spriječila čak ni apsolutna nezainteresiranost ‘miočana’ na naše pokušaje uspostave komunikacije.

Na kraju se, kao i uvijek, ispostavilo da je vrijedilo otići. Savjetujemo vama, mlađim generacijama, iako vas većina ovo neće pročitati, da idete na svaki izlet koji vam škola ponudi jer će vam upravo ti izleti postati najdraže uspomene. Znate i sami da smo mi klasičari čudna sorta s vječnim podočnjacima (zbog učenja), ali znajte i to da se na svakom izletu bolje upoznamo, zabavimo… To je vrijedno svih neprospavanih noći i muka s grčkom gramatikom. Dalo bi se o tome (mislimo – izletu) još pisati i još ponešto nadodati! Ali, o tome – drugi put!

Lucija Veršić, 4.b

 
 

Više iz rubrike Događanja

 
 

Share this Post