14. rujna 2017. tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića stiglo je u naš grad. Mi učenici 2.b razreda, na osobit način, bili smo dio tog velikog događaja.
Još u prvome razredu sv. Leopold postao je zaštitnik našega razreda. Saznali smo toliko toga o njegovu životu i djelovanju, molili smo njegov zagovor prije mnogih ispita i ispitivanja, no nismo ni slutili da bismo jednog dana mogli biti u njegovoj blizini.
Dolazak svečevih relikvija najavio nam je razrednik tjedan dana prije te nam objasnio kako ćemo upravo mi biti oni koji će ga među prvima dočekati u crkvi Gospe od zdravlja. Čuvši to, bili smo zaista zatečeni. Osjećali smo se počašćeno jer nam se pruža prigoda zahvaliti dragom zaštitniku za toliko toga za što smo ga do tada molili.
Tijekom tjedna razrednik nas je podsjećao na našu ulogu i pripremao nas. Često smo u razgovorima spominjali i komentirali razne zanimljivost iz njegova života.
Nakon cijelog tjedna iščekivanja, došao je i taj četvrtak 14. rujna. Osjećalo se da je to poseban dan za naš razred, od odjeće do osmjeha na našim licima. Profesori bi nas pitali nešto o našem zaštitniku, a mi smo rado odgovarali jer smo već bili dobro upoznati i s mnogim detaljima njegove biografije. Čekali smo 7. sat kako bismo se umjesto na sat fizike pun dinamike, topline i rješavanja zadataka, uputili prema obližnjoj crkvi Gospe od Zdravlja gdje je sv. Leopold proveo 3 godine kao franjevac kapucin.
Hodao je istim ulicama kojima i mi svaki dan hodamo prema školi. Upravo tim ulicama došli smo do crkve u kojoj je naš svetac provodio najviše vremena služeći ljudima, posebno po sakramentu ispovijedi. Bili smo u crkvi među prvima i samo su nas minute dijelile od dolaska tijela. Uskoro su pristizali i drugi vjernici kako bi vidjeli svetca, te mu se pomolili.
Dolazak tijela bio je najavljen za 14 sati, no bilo je kašnjenja što je pojačavalo sveopće iščekivanje. Bili smo jako uzbuđeni i za svaki automobil koji je prolazio mislili smo da donosi tijelo svetca, no kako kažu tko čeka taj i dočeka i napokon naš dragi Leopold je došao. Čekanje se isplatilo, uskoro su zazvonila crkvena zvona, zaorila se pjesma, prolomio pljesak, a mi smo odmah iza tijela sv. Leopolda ušli u crkvu koja je već bila puna kapucina iz Hrvatske, Slovenije i Italije. Sjetili smo se kako se sv. Leopold, tijekom svog boravka u Italiji, nadao da će se vratiti svom narodu, te je jednom zgodom rekao:“ Moje je srce ostalo s druge strane Jadranskoga mora.“ Činilo nam se da je ovo na neki, toliko željeni povratak sv. Leopolda u domovinu.
Zrinki Mikulić, učenici našeg 2.b razreda povjereno je da pročita molitvu sv. Leopoldu za hrvatski narod. Zrinka je u ime svih nas molila s velikim poštovanjem i bez ikakve treme. Svi su je slušali, uključujući svećenike u crkvi i ljude ispred crkve, a mi smo nastavili u zajedništvu s mnoštvom moliti Oče naš, Zdravo Mariju i Slava Ocu. Obišli smo tijelo, a zatim su i svi ostali imali mogućnost doći bliže.
Svakako, bio je to poseban dan za nas učenike 2. b razreda koji će nam zauvijek ostati kao prelijepa uspomena.
Sv. Leopolde, naš zaštitniče, moli za sve nas!
Bernarda Juričević 2. b