Omiljene delicije antičkih jelovnika
Bila je kišna srijeda, 14. listopada 2015. Svatko je jurio pod kišobranom prema svome cilju u još jedan radni dan. Ali, u podrumu Klasične gimnazije Ivana Pavla II. u Zadru odvijalo se nešto neobično, posebno. Budilo se jedno davno prošlo razdoblje šireći se cijelim prostorom podruma škole. Naime, drugaši su se prepustili strujama antike i napravili pravu gozbu koje se ni tadašnji kuhari ne bi posramili.
Učeći o tadašnjoj kulturi, načinu odijevanja, arhitekturi pa i latinskom i grčkom jeziku, pravedno je bilo da se dotaknemo i „intrigirajuće“ kuhinje koja je naposljetku i provedena u djelo. Marljive ruke bacile su se na posao. Neki su se hrabro okušavali u zanimljivim receptima spravljajući ukusne zalogajčiće za našu zorno očekivanu gozbu, dok su se drugi potrudili oko interijera i stvaranja prave antičke atmosfere. Krajnji rezultat bio je ispunjenje očekivanja! Silaskom u podrum zapuhnuo nas je duh antike. Tamo su nas dočekale glavne organizatorice, profesorice grčkog i latinskog jezika: Ines Rakvin i Sandra Gospić. Uputile su nam ohrabrujuće riječi koje su, barem nakratko, potisnule naše sumnje i izazvale nas na kušanje tih gastronomskih specijaliteta. Priliku da bude dio te posebne antičke atmosfere nije propustio ni bivši ravnatelj naše gimnazije mons. Joso Kokić koji je molitvom i zahvalom Bogu započeo naše druženje. Dočekao nas je i stol prepun marljivo spravljenih grčkih i rimskih jela. Bilo je tu raznih delicija. Stol se šarenio i privlačio svojim bogatim sadržajem; rimska kuhinja predstavila nam se u obliku okruglica lako pamtljivog imena: globi – okruglica, bogato punjenih kuhanih jaja (iliti in ovis hapalis), ukusnim kolačem sa sirom imena savillum, koji se od antičkog kruha libuma razlikuje po svojim manjim dimenzijama, kraseći se k tome s četiri ureza. Mnoge nas je privukla ideja da probamo i antičke palačinke s medom. Ipak, bilo je tu i onih namazanih Nutellom koje su privukle veliku većinu. A kako su jeli stari Grci, mogli smo zaključiti kušajući tzaziki umak – čvrsti jogurt s krastavcima i češnjakom, već spomenute palačinke s medom i sezamom, tzv. itirie, ukusne zlatno-smeđe uštipke zvane loukoumades te tropite, odnosno grčke pite sa sirom.
Siti i više-manje zadovoljni tradicionalnim specijalitetima, druženje smo nastavili još uvijek ispunjeni antičkim duhom. Prostorijom su ponosno šetali učenici odjeveni u senatorske tunike s neizostavnim lovorovim vijencem koji su nosili na glavi dokazujući time svoj povlašteni položaj. Zidovi su bili ukrašeni veselim plakatima koji su nas informirali o svemu što se nalazilo u prostoriji. Ali, kakva bi to antička zabava bila bez igara? Želeći dokazati svoju ratničku vještinu i sposobnost, naoružani hrabrošću, drvenim mačem i štitom, poneki su se upustili u borbu protiv izazvanih vršnjaka. Nekolicina je spretnost dokazivala lukom i odgovarajućom strijelom, dok su se drugi nadmudrivali igrajući mlin, jednostavnu i zabavnu igru koja se igra na drvenoj ploči s 9 figurica. Pokušali smo i ovladati zvrkom, no bez većeg uspjeha. Najsigurnije je, naravno, bilo okušati sreću igrajući školicu.
Mislimo da su na kraju našeg nezaboravnog putovanja u prošlost svi bili zadovoljni. Ako ne hranom, onda zabavom uz igre i odmorom od školskih briga. Ovo će iskustvo na poseban način obilježiti svakoga od nas te ćemo moći ponosno pričati kako smo sudjelovali na pravoj antičkoj gozbi.
Ivona Štavun, II.b i Lucija Grbin, II.a
