DAJ MI BITI!
Na Dušni dan, 2.11. oko 10 sati, predstavnici svih naših razreda okupili su se pred Sjemeništem da bi uz vodstvo s. Ane posjetili Gradsko groblje.
Stigavši na groblje upalili smo svijeće pred središnjim križem i uputili Gospodinu molitve za sve naše pokojne iz obitelji kao i za one koji su svoje živote utkali u slobodu Lijepe naše. Kraj grobnice svećenika zadarske nadbiskupije molili smo za sve pokojne svećenike iz naših župa koji su nas poučavali u vjeri i od kojih smo primili sakramente inicijacije. Na prijedlog jednog od nas pomolili smo se i na grobu mladog zadarskog nogometaša Antonija Jurjevića. Po povratku smo na par minuta zastali u kapelici gdje se slavila sv. misa na talijanskom jeziku i upravo se čitalo evanđelje po Mateju „Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25, 40).
Ove su nam riječi zazvonile kao poticaj na mjeru ispunjenog života i s pogledom u Nebo, zajedno s blagopokojnim fra Bonaventurom Dudom, poželjeli smo „O ti koji jesi: Biti mi daj!“
Daj mi biti!
Oduvijek sam volio mjesečinu.
U njoj se sve stvari čine
u isto vrijeme da jesu
i kao da nisu.
I sebi sam tako izgledam:
da jesam
i kao da nisam.
I kad mislim da jesam,
skoro da želim da nisam,
Jer – jao! – ja koji jesam
više sam onaj koji nisam.
I moglo bi biti da k Bogu dođem
kao da jesam,
a on će mi reći da nisam
A tada –
bolje bi bilo
da nije me bilo.
A kada mislim da nisam,
bude mi žao,
jer volim da jesam.
O kako je dobro: biti!
To možda i ne znam pravo,
već samo slutim
kako je dobro: Biti!
Jer –
i ovo malo što jesam
dok nisam,
kako je lijepo biti.
O Ti koji jesi
i nikad nisi!
O daj mi, Dobri,
biti mi daj!
Da jesam i samo jesam!
Vječno i zauvijek jesam – u Tebi!
O ti koji jesi:
Biti mi daj!
Bonaventura Duda
Zrinka Mikulić, 2.b
