Trećaši na terenskoj nastavi

                 TERENSKA NASTAVA – VUKOVAR        

U petak 20. listopada 2017. mi, učenici 3.a i 3.b razreda Klasične gimnazije Ivana Pavla II. zaputili smo se ranim jutrom na dvodnevno putovanje na istok Hrvatske – u Slavoniju. Krenuli smo u 7.15 sa zadarskog autobusnog kolodvora u pratnji prof. Mirele Zubčić, prof. Ines Rakvin te prof. Ratka Ruševa. Destinacija koja je obilježila prvi dan bila je grad Đakovo, a drugi dan grad Vukovar.

ĐAKOVO (20. listopada 2017.)

Početak našeg puta, kao i njegov dobar dio, obilježila je neumorna pjesma. Nakon odmora od burnog ranog buđenja i već spomenute pjesme krenuli su seminarski radovi koje smo pripremali danima prija samog putovanja kako bismo jedni drugima donijeli nove informacije koje smo istraživali uoči ove terenske nastave. Tako smo čuli štošta o geografskim obilježjima Slavonije i ponekih slavonskih gradova, njihovu povijest te poseban osvrt na Domovinski rat koji smo u nekim seminarima sagledali iz činjeničnog i kronološkog aspekta, a u drugima pak iz ispovijesti ljudi koji su rat osjetili na vlastitoj koži. Također, nismo mogli izostaviti ni umjetnost, pa smo tako prošli i razvoj književnosti u Slavoniji od njenih začetaka do doba moderne. Možda nismo u stanju upamtiti cijelo mnoštvo tih novih informacija, ali smatram da će nam ipak velik dio toga ostati u sjećanju. Zasigurno, i  pojam slavonskog bećarca, kojeg smo imali i priliku čuti tijekom vožnje prema Slavoniji. Nakon 5 sati vožnje stigli smo u Đakovo. Tamo smo posjetili znamenitu, zbog svoje izuzetne ljepote vrijednu divljenja, neoromaničku đakovačku katedralu Svetog Petra koja je stolna crkva Đakovačko-osječke nadbiskupije, sagrađenu na inicijativu biskupa Josipa Jurja Strossmayera, a posjetili smo i spomen-muzej J. J. Strossmayera.

Našu pažnju posebno su zaokupili prekrasni lipicanci s kojima smo se izbliza sreli i nakratko podružili u  nadaleko poznatoj đakovačkoj ergeli.

Nakon kratkog slobodnog vremena zaputili smo se prema Hotelu Đakovo. U hotelu smo se odmorili od napornog puta, zabavili u igraonici zajedno s profesorima natječući se u šahu, igrajući biljar i stolni nogomet. Nakon večere u hotelu prof. Ratko izveo nas je na još jednu večeru u centar Đakova, gdje smo imali još slobodnog vremena za druženje. Po povratku u hotel bilo je vrijeme priprema za sutrašnji dan…

VUKOVAR (21. listopada 2017.)

Sljedećeg jutra, 21. listopada čekao nas je naporan, ali i dugo očekivani dan –  posjet Vukovaru. Nakon doručka krenuli smo već u 7 sati busom prema Gradu Heroju – Vukovaru.  Jednosatna vožnja dovela nas je u  vukovarsku ratnu  bolnicu. Velika gužva i dokaz da smo samo jedna od mnogih grupa u obilasku ukazuju nam na ustrajnost našega naroda da se događaj kao što je Domovinski rat nikada ne zaboravlja. Posjet toj ustanovi gdje je nekoć (za vrijeme rata) bilo primano 20 -70 teških ranjenika dnevno većinu nije ostavio ravnodušnima te smo u tužnom tonu, prebirući u mislima po teškim viđenim slikama,  krenuli dalje. Sljedeće odredište bila je crkva Sv. Filipa i Jakova i Franjevački samostan, treća najveća crkva u Hrvatskoj, nakon đakovačke i zagrebačke katedrale. Nakon katedrale obišli smo zajedno s našom vodičkom Marijom centar Vukovara, a potom Muzej vučedolske kulture koja nam je svima dobro poznata po slavnoj vučedolskoj golubici. Teška tematika (nastavak na bolnicu) nastavila se odlaskom u hangar te na Ovčaru, gdje je za vrijeme Domovinskog rata bilo ubijeno između 255 i 264 civila i vojnika, većinom Hrvata (deportiranih bolesnika iz vukovarske bolnice). Bili su to trenutci koji su nas ispunili tugom i nevjericom u zvjerski počinjena zlodjela, ali istovremeno i ponosom na sve naše branitelje koji su nesebično darovali svoje živote za naše Danas. U knjigu sjećanja zajedno sa svojim imenima upisali smo parafrazu Glavaševićevih riječi: „Tko će sačuvati Vukovar? Tko će sačuvati Hrvatsku? Mi učenici Klasične gimnazije Ivana Pavla II!“

Nakon Ovčare uslijedio je posjet Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata (najvećoj masovnoj grobnici u Hrvatskoj). Time smo okončali tešku tematiku i krenuli na ručak prije povratka u Zadar. Dug povratak olakšala je draga nam pjesma, zajedničko druženje, slušanje utakmice Hajduk – Dinamo. Vratili smo se umorni u naš dragi Zadar, puni dojmova i ispunjeni novim iskustvima koje nam je pružilo ovo putovanje.

 Marija Kršlović i Stella Vlasnović, 3.b


 

 

 
 

Više iz rubrike Događanja

 
 

Share this Post