TERENSKA NASTAVA UČENIKA DRUGIH RAZREDA

PUTEVIMA GLAGOLJAŠA DO VLASTITOG

IDENTITETA

 

Iako smo znali da ove školske godine, mi drugaši,  krajem listopada idemo na terensku nastavu prema Istri te da ćemo se zaustavljati u manje-više  poznatim mjestima, mogli smo tek pretpostavljati što se krije pod naslovom „Putevima glagoljaša“.

Prošavši te nesvakidašnje glagoljaške puteve i staze ispričat ćemo vam što smo sve na njima otkrili!

U molitvenom ozračju zajedno s našim razrednicima prof. Mirelom, prof. Marijanom i  agencijskom pratnjom prof. Sofijom, krenuli smo autobsom putevima glagoljaša, svećenika, popova (prema latinskom pater omnium pauperum, otac svih siromaha)  koji su se u bogoslužju koristili glagoljicom i staroslavenskim jezikom te dali velik doprinos na područjima vjere i  kulture u Hrvata od 9. st. pa sve do danas.

Glagoljica pod kojom se podrazumijeva glagoljsko pismo, hrvatsko staroslavenska liturgija kao  i svi dokumenti pisani glagoljicom bila je u središtu našeg zanimanja.

Upravo zahvaljujući glagoljašima Hrvati su jedini narod na svijetu koji je imao skoro tisuću godina liturgiju na narodnom jeziku. Ti naši oci bili su prvi koji su tiskali litrurgijske knjige glagoljicom, a time i prvi koji su načinili odljeve glagoljičkih slova. Budući da su hrvatske inkunabule tiskane i latinicom, Hrvati su jedini narod koji ima inkunabule tiskane na dvama pismima. U Hrvatskoj, koja je po broju inkunabula druga u slavenskim zemljama (poslije Češke), tiskano je devet inkunabula, od čega je pet tiskano glagoljicom.

Upravo to su neki od razloga zašto smo htjeli saznati nešto više o nastanku glagoljice, njezinu značaju kao i prostorima na kojima se ponajviše njegovala. Iznoseći svoje unaprijed pripremljene redove i slijedeći do tada nepoznate nam glagoljaške puteve  pronalazili smo odgovore i postavljali nove.

Naše nam je putovanje donijelo mnoge zgode, iznenađenja i već smo na početku vožnje u autobusu po snažnim zapusima osjetili da nas prati senjska bura Nemilosrdno nas je dočekala na prvoj postaji u Senju, a od njene siline obranila nas je tvrđava Nehaj svojim dvostrukim vratima, nekoliko metara debelim zidovima, kulama i puškarnicama. U prizemlju nas dočekao i naš Zadranin, g. Žunić, svojim iscrpnim i stručnim vodstvom. Sjedili smo i slušali udobno uz ognjište gledajući temelje  male ranoromaničke crkve Sv. Jurja iz 9. st.

Saznali smo da Nehaj dolazi od turske riječi haj,briga, te bi Nehaj označavao nebrigu. Zanimljivo je i to da je tvrđava, u nedostatku građevnog materijala, sazidana od mnoštva kamenja izvađenih iz zidova crkava. Ipak,  od svega nas je najviše oduševio vrh tvrđave, nezaboravan pogled na otoke, Hrvatsko primorje, Učku i Velebit.

Glagoljaši će nam eto, shvatili smo to već ovdje na početku omogućiti da bolje upoznamo ljepote ovog dijela Hrvatske. Nastavne sadržaje koje smo pripremili i iznosili, kako u autobusu tako i na pojedinim lokalitetima kroz koje smo prolazili, osim na glagoljaštvo, odnosili su se također na povijesne, vjeronaučne  i geografske teme.

Svemu je, ustvrdili smo ubrzo nakon uvodnog Mihaelova i Vidova seminarskog rada (unatoč preko 40 teorija o postanku glagoljice)  „kriv“  Konstantin – Ćiril, tvorac hrvatskog pisma za potrebe pokrštavanja Hrvata. Nakon Ćirilove smrti, za glagoljicu i Ćirilova brata Metoda zauzeo se, među ostalima i  papa Ivan VIII. te pohvalio svećenike glagoljaše, koji poučavaju vjeru na materinskom jeziku.

U nastavku puta slijedile su nove glagoljaške i druge teme: Obla i uglata glagoljica, O nazivima glagoljce, Senjske inkunabule, Glagoljica i njezin razvoj na zadarskom području, Najstariji glagoljaški zapisi, Glagoljaški napjevi, Novi Vinodolski i Otok Krk.

Dok se bura pojačavala, približavali smo se, našem najvećem otoku, otoku Krku. U busu je vladavala opuštena atmosfera, posebno kad su bile stanke nakon predstavljanjem seminarskih  radova. Uz pjesmu nešto poslije  12 sati  stigli smo u Jurandvor, gdje smo posjetili crkvu sv. Lucije i vidjeli najvažniji spomenik hrvatske kulture, Bašćansku ploču. Bašćanska ploča  starohrvatski je spomenik pisan prijelaznim oblikom glagoljice, otkriven 1851. Taj dragi kamen hrvatske književnosti, ujedno i najveći hrvatski glagoljički natpis iz 10.-12. st , iako replika, uvelike je zaokupio našu pažnju. Nezamislivo je kako su stručnjaci uspjeli pročitati tekst koji je na dosta mjesta nepotpun, oštećen, a k tome i pisan bez razmaka. Neobično je da je takav pravni tekst ispisan na pluteju  i tko zna što bismo još doznali da je u potpunosti sačuvan i onaj plutej s desne strane. Film koji smo pogledali upotpunio je naša znanja o Bašćanskoj ploči i iako smo i prije znali njezinu vrijednost, sada nakon ovog razlgeda cijenimo je neusporedivo više.

Naravno u tom povijesnom prostoru bili smo inspirirani za zajednička fotografiranja i  upoznavanje glagoljice izbliza. I šteta što se u daljino začula grmljavina taman kad se „duh“ glagoljice spustio na nas, dok smo se u radionici na otvorenom zabavljali ispisujući glagoljska slova i ispunjavajući pripremljene križaljke. Baš tada brižno su nas pozvali u autobus.

Ukorak s kišicom nastavili smo dalje prema Vrbniku. Po dolasku išli smo u kratki razgled grada, nakon čega je  slijedilo ono što nam se u tom trenutku najviše svidjelo, slobodno vrijeme koje smo proveli na kavi. Po završetku povratak u bus, nastavak naših radova i put  prema Rapcu gdje smo boravili do sljedećeg dana. Na putu do Rapca dosta smo toga vidjeli, prošli smo kroz Crikvenicu, Rijeku, Opatiju…

Putem su nas pjevanjem zabavljale Ivona i Marta. Naravno da smo im se pridružili i vrijeme uz pjesmu brzo je proletjelo. Po dolasku u hotel, smjestili smo se po sobama, cure naravno u bolji dio hotela, no nismo se bunili.Trčkarali smo jedni do drugih iščekujući večeru. Bila je izvrsna! I onda konačno slobodno. Ipak na vrijeme smo zaspali i dobro se do ujutro naspavali.

Ujutro iza doručka krenuli smo prema Roču, gdje smo vidjeli jedan od tamošnjih važnijih spomenika srednjeg vijeka, romaničku crkvicu sv. Roka s oslikanim  freskama u dva sloja iz 14.. i 15. st. te crkvu sv. Antuna gdje se na zidu nalazi ispisan glagoljski abecedarij, jedan od važnijih svjedoka glagoljaške pismenosti.

Preko Roča došli smo do, mnogi su tako rekli „vrhunca“ naše terenske nastave „Aleje glagoljaša“. U Aleji o svakom  spomeniku  govorili su nam Marcel, Marija, Andrej i David.

I kako po Ivanu Iskoni bĕ Slovo i Slovo bĕ u Boga i Bog bĕ Slovo. Se bĕ iskoni , na početku nas je dočekalo slovo S, simbol logosa, uma i  riječi i kao takav simbolizira  početak slavenskog pisma i pismenosti.

Neobični okrugli Stol Ćirila i Metoda koji stoji na tri noge, upućuje na svetu  braću Konstantina -Ćirila i Metoda. Ispod starog hrasta pronašli smo Katedru Klimenta Ohridskog, posvećenu najznačajnijem učeniku Svete Braće. Sastoji se od katedre Klimenta te kamenih blokova i stolaca za učenike. Glagoljski lapidarij sažeo je kopije najvažnijih  glagoljskih spomenika, a Klanac hrvatskog lucidara,  kameni je zid s natpisom Zovet se Istrija. Olinfos je Učka. Ide pod oblaki. Korak dalje naišli smo na Vidikovac Grgura Ninskog,  kameni blok u obliku knjige, posvećen ninskom biskupu Grguru iz 10. st.

Naše divljenje i pažnja prema kamenim spomenicima kao da su izmamili sunčeve zrake koje su se pojavile baš tih trenutaka. Na radost svih nas odlučeno je da izađemo iz autobusa i  zaustavimo se ispred  Uspona Istarskog razvoda. Ovaj dokument, govori o razgraničenju između posjeda akvilejskog patrijarha, pazinskog kneza i Mletačke Republike, a napisao ga je pop Mikula, prije 1395. godine jazikom hrvackim i to verno, pravo…ne priložeć ni odložeć ča bi kom zmutilo pravdu. Shvativši da je ulaz slovo L  svatko od nas ušao je kroz njega, prema  nizu slova koja tvore natpis Istarski razvod. U društvu ovih glagoljaških  slova rasprostrtih na blagoj osunčanoj travnatoj kosini bilo nam je ugodno i tu smo se, svak na svoj način,  opustili i šaleći se fotografirali.

Sljedeći kameni spomenici,  Zid hrvatskih protestanata i heretika, Odmorište žakna Jurja s poznatim natpisom Vita, vita, štampa naša gori gre, Spomenik otporu i slobodi doveli su nas do posljednjeg, do Gradskih vrata Huma (trebalo je volje i kondicije do vrha ) izrađenih od bakra. Slušajući o svečanim običjima vezanim za vrata, diveći se ljepoti prikaza radova svakog mjeseca u godini, došli smo na sam vrh značenja i ljepote tog spomenika – znamena sveukupnog hrvatskog glagoljašta.

U susretu s najmanjim gradom na svijetu Humom, koji broji 27 stanovnika bili smo očarani nesvakidašnjom ljepotom ambijenta kao i romaničkom crkvom sv. Jeronima unutar koje su zidovi oslikani bizantskim freskama iz 12. stoljeća.

Dolazak u Rijeku bio je povratak u realnost i urbanu užurbanost. Ručali smo na Korzu  u McDonald’su, ne baš oduševljeni s menijem.  Kratko slobodno vrijeme iskoristili smo uživajući u šetnji riječkim ulicama, posjeti Katedrali i obližnjem kosom zvoniku.

Trsat, najstarije marijansko svetište u Hrvatskoj bila je naša posljednja lokacija. Upravo je tamo jednog jutra osvanula Nazaretska kućica, te  je nakon 3 godine prenesena na krilima anđela u Loreto kraj Ancone. Mladi nas je franjevački novak upoznao s a značajkama svetišta u kojem smo se zajedno pomolili i zapjevali. U dvorani zavjetnih darova pogledali smo kratki film o povijesti i nastanku svetišta te  uspjeli ući u  rijetko viđenu riznicu u kojoj nam se najviše dojmila stolica na kojoj je sjedio papa Ivan Pavao II. kada je tijekom njegovog trećeg pohoda Hrvatskoj posjetio i Trsat. Dokaz tome je njegova brončana skulptura koja se nalazi ispred svetišta predstavljena kao „Trsatski hodočasnik“. Ta skulptura prva je skulptura posvećena Papi u svijetu nakon njegove smrti.

Uskoro više nije bilo mjesta za divljenje i dojmove, kucnuo je trenutak povratka u Zadar. Naše je druženje nastavljeno u autobusu. Kviz koji smo prethodno zajedno osmislili sve je zašećerio i bio je zasigurno jedan od najzanimljivijih dijelova putovanja. Animirali su ga David, Antonio i Marcel, a natjecale su se  Plava i Crvena ekipa. Uz dosta „glagoljaških“ pitanja i odgovora, smijeha i rasprave pobjedu je odnijela Plava ekipa.

I sad kad se osvrćemo na ovu našu terensku nastavu drugaša „Putevima glagoljaša“ vjerujemo da u ime svih možemo zaključiti: proveli dva zaista poučljiva i korisna dana, istovremeno  zabavljajući se i družeći se.

Glagoljaši nam više nisu daleki i zagonetni. Otkrivši puteve tih naših začinjavaca, približili smo se njihovom radu, neumornom zalaganju za vjeru i kulturu. I kao da su nam prirasli srcu zajedno s dragim glagoljaškim pismom i svim vrijednostima koje su nam darovali, koje su nas ispunile ponosom i pomogle da bolje upoznamo svoju povijest, prirodne ljepote kroz koje smo prolazili, da se upoznamo međusobno, ali i sami sebe, svoje korijenje i identitet.

Pjesmom Kalelarga, kalelarga….Kalelarga moje mladosti …sretni i spunjeni vratili smo se u Zadar.

 

Mihael Tomić i Luka Martić, 2.a

 

 
 

Više iz rubrike Događanja

 
 

Share this Post