Za društvenjake i njihove mentore koji su osvojili jedno od prva tri mjesta na županijskom natjecanju Zadarska je županija organizirala dvodnevni izlet u Korčulu.
OKAMENJENI SAN UVALA I ZALJEVA
Za društvenjake i njihove mentore koji su osvojili jedno od prva tri mjesta na županijskom natjecanju Zadarska je županija organizirala dvodnevni izlet u Korčulu (grčki: Korkyra Melaina, latinski: Corcyra Nigra), jedan od najrazvijenijih i najzelenijih otoka na Jadranskom moru, za kojega se često kaže da je „okamenjeni san“ brojnih uvala i zaljeva.
Među njima našle smo se i nas četiri klasičarke: Anđela Čirjak, Božena Sikirić, Marina Matacin i Josipa Ančić u pratnji svojih profesorica: Sandre Gospić, Vanje Bajlo, Ines Rakvin i Mirele Zubčić.
Dan 1.
Bio je još mrkli mrak kad smo se 29. rujna, nestrpljivi i zantiželjni, okupili ispred Ljepotice. Autobusima smo se u 4:30h uputili prema Splitu da bi se u 7:30h ukrcali na brod za Korčulu. Nakon dugih šest sati plovidbe u 13:30h napokon smo stigli na naše odredište, Korčulu. Ručali smo, odmorili se i uputili u obilazak šestog po veličini hrvatskog otoka. Provezli smo se najstarijom cestom na otoku te vidjeli mjesta Žrnovo, Smokvicu, Pupnat, Čara i Blato. Žrnovo je poznato po svojim stoljetnim čempresima, terasastim vinogradima, kamenim kućama i maslinicima, ali i po predivnom pogledu na grad Korčulu. Pupnat je jedno od najstarijih naselja na Korčuli i vlasnik je najljepše uvale na otoku, Pupnatske luke, koja nas je sve zadivila. Čara je čuvena po crkvici Gospe od Čarskog polja koja je najpoznatije hodočasničko svetište na otoku. Posljednja postaja bilo je Blato u kojemu smo posjetili Samostan Družbe Kćeri Milosrđa koji je osnovala blažena Marija Propetog Isusa Petković, te smo čuli nešto o njezinu životu i o Samostanu. Između ostalog otkrili smo da je Korčula otok prekriven brojnim vrstama sredozemnog bilja i bujnim šumama, pa su je još i Grci zvali Korkyra Melain (Crna Korčula). Zbog prisutnosti raznih civilizacija: grčke, rimske, ilirske, hrvatske, mletačke, o kojoj svjedoče brojni spomenici i građevine (Lumbardska psefizma, Katedrala u Korčuli), ovaj otok ima bogatu kulturnu baštinu i tradiciju (viteške igre: moreška, kumpanija, moštra).
Dan 2.
Drugog dana, 30. rujna, nakon doručka, oko 9h ujutro krenuli smo u obilazak grada Korčule iz kojeg se pruža pogled na poluotok Pelješac udaljen samo nekoliko kilometara. Posjetili smo katedralu Sv. Marka, gotičko-renesansnu crkvu građenu tijekom 14., 15. i 16. st. Najpoznatiji majstori koji su radili na njoj bili su Bonino iz Milana i Marko Andrijić. Katedrala je ispunjena Tintorettovim slikama i slikama drugih talijanskih majstora, a ističu se i djela Ivana Meštrovića i njegova učenika Frana Kršinića. Nakon Katedrale posjetili smo Opatsku riznicu u kojoj su izložene slike i skulpture talijanskih, ali i hrvatskih modernih slikara i kipara, crkveno srebro i ruho, nešto pisanih spomenika, pločice, medalje, pečati, grbovi korčulanskih biskupa, amfore i predmeti svakodnevne upotrebe. Posljednji smo posjetili Gradski muzej Korčula gdje su izloženi razni predmeti iz kućanstva, replika stranice Statuta grada Korčule i razne zbirke kamenoklesarstva i brodogradnje, ali i prošetali pored rodne kuće Marka Pola. Naime, iako većina znanstvenika kao rodno mjesto Marka Pola navodi Veneciju, brojni biografi nagađaju kako je bio s otoka Korčule.
Od Korčule smo se nažalost morali rastati rano jer nam je već u 12:30h polazio brod za Split, a doma smo stigli tek oko 22h navečer. Iako je put bio dug i naporan, vrijedilo je se jer smo vidjeli jedan od najljepših hrvatskih otoka i stekli nova iskustva koja ćemo dugo pamtiti.
Anđela Čirjak, IV. b
