„Ide vrijeme dođe rok“ rekao je August Šenoa, pa je tako došao i taj dan. Nakon što se otkoturah iz svog kreveta i upustih u petominutnu vožnju do Poluotoka prepunu žučnih rasprava o jučerašnjim izborima, pomislih: „Ovo neće dobro završiti“. Naša škola nam je odlučila prirediti nezaboravni izlet na Plitvička jezera povodom Dana škole. Svi učenici i zaposlenici su bili pozvani.
Kratko putovanje do našeg odredišta bio je pravi uvod u zanimljiv provod. Gdje god da ste se okrenuli naišli bi na kojekakve ljude i jezike. Međutim, usprkos tome, nitko se nije uspio izgubiti. Naša G2 ruta na čelu s učenicama Ugostiteljsko-turističke škole iz Korenice provela nas je pokraj idiličnih i veličanstvenih jezera i slapova koji očaravaju svakoga svojom ljepotom. Pokraj njih se osjećate tako maleni i gotovo obavezni biti zahvalni što imate priliku sudjelovati u tom spektaklu koji svakodnevno priređuje priroda. Naravno da izlet ne bi bio izlet a da se netko povremeno ne pobuni zbog vrućine ili gladi, ali to se riješilo po kratkom postupku. U Korenici su nam učenici Ugostiteljsko-turističke škole priredili ručak koji je zaslužio dobru ocjenu. Pred polazak smo se smjestili u hlad na travi i zaigrali remi kako bi se malo odmorili.
Na moje konačno iznenađenje, prije povratka u Zadar smo bacili pogled na dva smeđa medvjeda i nekoliko mladih jelena. Neki su se raznježili i sjetili vlastitih kućnih ljubimaca, dok su drugi i dalje ostali profesionalni i spremni ispravljati učeničko pogrešno korištenje terminologije iz biologije.
Dan naše jedinstvene Klasične gimnazije Ivana Pavla II., 18. svibnja, je ostao lijepo zabilježen u našem sjećanju, a ja se samo nadam da će biti još mnogo tako lijepih dana.
Ana Jagić, III.a
