Ovo i nije najgore što se moglo dogoditi
Iskreno govoreći, ovakav način života nije najgora stvar koja mi se dogodila. Imam cijeli dan pred sobom da napravim sve što trebam i pronađem vremena za sebe. U slobodno vrijeme smišljam priče i pišem. Također volim prošetati kroz Sukošan i družiti se s prijateljicama barem na daljinu. Kad prolazim kroz selo atmosfera je tiha i pusta, ali znam da će ubrzo biti sve bolje. Pronašla sam mnogo hobija i izvukla dosta pozitivnih stvari iz ovakvog načina života.
Nastava na daljinu nije mi draga i rekla bih da preferiram normalnu nastavu. Ali koliko god mi nedostaje nastava i život prije svega ovog, nekad nam svima dobro dođe staviti sebe na prvo mjesto i raditi na sebi, a ovo je odlično vrijeme za predah od stresa. Više razgovaram sa svojim ukućanima i tako sam se s nekima još više zbližila što mi je najdraži ishod koji dobivam od karantene. Puno ljudi ne mogu vidjeti, ali pokušavam svejedno ponekad razgovarati i s njima preko poziva i poruka. Voljela bih biti s prijateljima koji mi nedostaju i da mogu provoditi vrijeme s njima, ali nadam se da ću ih uskoro moći vidjeti. Bilo bi previše sebično od mene biti zahvalna na ovoj situaciji pa se svaki dan nadam da će doći vijest da je ovaj rat s virusom gotov, ali znam da se to još neće dogoditi.
Vijesti o cijelom epidemiološkom stanju lakše je slušati nego doživjeti kad je ovo sve tek krenulo, no još uvijek je strašno. Nadam se da ljudi paze na sebe i svoje zdravlje i zdravlje ljudi oko sebe i da će doći kraj ovoj borbi. Molim za sve ljude u svijetu kojima je teško i svima želim da izdrže i da zajedno uspijemo dočekati normalan način života.
Lana Bartulović, 1.b
