Evo, sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa!
Pepelnicom započinje korizma, vrijeme priprave za Veliki tjedan kada ćemo proslaviti Kristovu muku, smrt i uskrsnuće. Prilika nam je dana u ovih četrdeset dana promijeniti se i postati boljom osobom. Kako? Molitvom, postom i milostinjom! Vanjski su to znaci uranjanja u sebe kako bismo slijedili Krista na njegovu križnom putu do Uskrsa.
I mi smo klasičari zajedno krenuli na taj put. Ujutro, 14. veljače, u 8 sati uputili smo se prema katedrali sv. Stošije gdje je svetu Misu predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Sve je odisalo pokorničkim duhom: i ljubičaste boje misnica i pripremljeni pepeo za naše glave i riječi ulazne pjesme Ja se kajem Bože mili…
Propovijed je održao mladi svećenik don Marin Batur jasno, sažeto, zanimljivo i poticajno. Objasnio je tako na početku sam naziv korizma koji dolazi od latinskog termina quadragesima u značenju četrdesetnica. Iskoristivši nadalje metodu negativne teologije velikog crkvenog učitelja Tome Akvinskog, koji je pokušao definirati Boga govoreći što Bog nije, tako je i don Marin Batur nama objasnio što korizma nije. A ona nije odricanje od čokolade, ni poziv na dijetu i detoksikaciju organizma, ni romantična večera za dvoje jer, eto, ove je godine Čista srijeda baš na Valentinovo. Naprotiv, „ovo je vrijeme milosno, vrijeme spasa“ u kojem se trebamo vratiti Gospodinu „svim srcem svojim, posteć’, plačuć’ i kukajuć’“. Međutim, ta djela, kako stoji u Matejevu evanđelju, ne smijemo činiti radi drugih da nas oni vide, što je licemjerno, nego u skrovitosti „i Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti“, zaključio je don Marin Batur. Uslijedio je potom obred pepeljanja uz svećenikov poziv svakom od nas: „Obrati se i vjeruj evanđelju“, ili „Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti“.
Okrijepljeni Tijelom Gospodnjim po završetku sv. Mise vratili smo se u školske klupe i nastavili s radom.
Zara Šare, 1.a
