ZRNCE PIJESKA

Bog sazda čovjeka od praha zemaljskoga. I prije no što će u njega udahnuti dah života, u grudi mu utisne zrnce pijeska.

Čovjek je živio vedar i spokojan dok se nije okrenuo od Boga. Istog trena on oćutje u svojim grudima bol koja ga je probadala.-

Što se zbiva? – upita bolno Boga zaklanjajući se iza svoga lica.-

Usadio sam u tebe znak – reče mu Bog – po kojemu ćeš uvijek znati koliko si čovjek i koliko si mi blizu.-

Kako ću razumjeti tvoj znak? – upita čovjek.-

Svaka bol koju budeš uzeo na sebe i svaka radost kojom nekoga obdariš, stapat će se u tvojim grudima oko zrnca pijeska što sam ga u tebe usadio. Tako će se oblikovati tvoje srce, pouzdan svjedok tvoje ljudskosti i moje blizine.-

Hoće li me ikada prestati boljeti?-

Ovisi o tebi – reče Bog. – Dok je radosti i boli, boljet će. Tek ako ti za sve postane svejedno ili ako uđeš u blaženstvo, bol će uminuti.-

Plašim se – uzdrhtalo će čovjek.-

Ne plaši se. Svime što ti povjeravam želim te obdariti, ničim nauditi. Bit ću s tobom ma kojim putovima išao.

(S.Lice)

 
 

Više članaka iz rubrike Duhovni poticaji

 
 

Podijeli ovaj članak