UKORIČENI U ISTU LJUBAV
Klasična gimnazija Ivana Pavla II. Zadar u utorak 27. listopada u sportskoj dvorani svoje škole priredila je bogati duhovno-kulturni susret kojim su obilježili tri događaja: desetu obljetnicu preseljenja gimnazije u novoizgrađenu zgradu koja se nastavlja na sjemenište ‘Zmajević’, predstavljanje knjige o školi i sjemeništu pod nazivom „Od poziva do poslanja – godine (iz)rasta Klasične gimnazije Ivana Pavla II. u Zadru“ i oproštaj od mons. Jose Kokića koji je 24 godine bio ravnatelj te gimnazije. U događaju su sudjelovali zadarski nadbiskup Želimir Puljić, učenici i roditelji, profesori i djelatnici škole, ravnatelji srednjih i osnovnih škola Zadarske županije, svećenici, redovnici i redovnice. U meditativnom dijelu večeri prigodne misli čitala je s. Mirjam Gadža, a kroz program je vodila prof. Marija Rušev, ujedno i lektorica knjige. U glazbenom dijelu sudjelovali su školski zbor pod ravnanjem prof. Nele Šarić te učenici solisti, za klavijaturom i violinom: Nikol Buterin, Mate Žilić, Lovre Kardum i Valerija Peša. O desetoj obljetnici preseljenja gimnazije u novoizgrađenu zgradu mons. Joso Kokić, dugogodišnji ravnatelj, priredio je knjigu „Od poziva do poslanja – godine (iz)rasta Klasične gimnazije Ivana Pavla II. u Zadru“ koja je svečano predstavljena te večeri. O knjizi, koja na 664 stranice i uz brojne fotografije pokazuje povijesni razvoj te odgojno-obrazovne ustanove od 1748., govorili su urednica knjige prof. Elvira Katić i mr. don Zdenko Dundović, član Školskog odbora, autor jednog odjeljka u knjizi i prof. crkvene povijesti na zadarskom Sveučilištu. Njihovo se predstavljanje može sažeti u rečenici kako ta suvremena institucija nastavlja tradiciju sjemenišnog školstva, povezujući njenu prošlost i sadašnjost s pogledom u budućnost humanističke naobrazbe te da je svaka stranica knjige u funkciji poštovanja ostalih stranica. Naime, „u svakoj je sadržan isti blagoslov i svaka je ukoričena u istu ljubav” – istaknuo je don Zdenko Dundović. Nakon predstavljene knjige v.d. ravnatelj mr. sc. don Ante Sorić je, zahvalivši se mons. Kokiću na svećeničkoj požrtvovnosti i utkanoj viziji škole koja i danas ostavlja vidljive tragove u kulturno-vjerskoj stvarnosti grada i šire, istaknuo i sljedeće: „Ovo nije oproštaj, nego večer zahvalnosti i poziv na daljnju suradnju. Knjiga o gimnaziji je vrijedni dokument za budućnost, otvorena za analize, spomenica važnog (iz)rasta škole koja govori o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti odgoja i obrazovanja.“ U ime dvadeset i pet profesora gimnazije, dugogodišnjem ravnatelju Kokiću zahvalio je prof. Damir Sikirić. „Pamtit ćemo Vas po dobrome. Svojim djelovanjem povezivali ste svećenički poziv i ravnateljsko zvanje. Jednostavnim odgovorima u duhu narodne mudrosti i poslovica često ste rješavali probleme školskog života“ – rekao je Sikirić dodavši da je uz atribute ‘prihvatljiva, atraktivna i zahtjevna’ za gimnaziju, uz Kokićevo vodstvo ona postala ‘prepoznatljiva, kvalitetna i ugledna’ škola. U ime svih djelatnika škole đakon i bivši učenik gimnazije, sada prefekt sjemeništa i vjeroučitelj u Školi, don Ante Dražina, mons. Kokiću je uručio dar. Branko Kolega, predstavnik roditelja, mons. Kokiću se obratio u ime roditelja učenika. Od njegovih osmero djece, pet ih je pohađalo gimnaziju. U školi je čest primjer da je pohađaju braća i sestre iz jedne obitelji. „Djeca su sama izabrala tu školu, nismo ih mi roditelji na to ‘tjerali’. Moje još dvije kćeri će vjerojatno poći stopama starijih, jedno od drugog su učili. Djeca kupe dobre vibracije iz škole. Zahvaljujući djelatnicima škole, generacije su je uspješno završile, nastavile daljnje školovanje i postali svoji ljudi, znajući se boriti kroz život. To je dokaz intelektualnog rada i odgoja koji je za roditelje jako bitan. Ne da vi odgajate djecu umjesto nas, to se ne smije zamijeniti, nego da se nastavi odgoj onako kako smo i mi djecu uveli u život. Škola to postiže“ – rekao je Kolega zahvalivši u ime roditelja učenika na trudu svim djelatnicima na čelu s mons. Kokićem. Iva Knežević, učenica 4. b razreda, koja je u 2014./2015. šk. god. proglašena najboljom učenicom godine, zahvalila je u ime učenika. Istaknula je da će im propovijedi mons. Kokića koje su slušali, poruke, topli pozdravi i susreti ostati u trajnom sjećanju. Mons dr. Želimir Puljić je rekao kako je „ljudski i važno reći – hvala“ te da je zahvalan i ponosan što je dio ovog trenutka koji nije oproštaj nego zahvala. Istaknuo je da je potez zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe, graditi vlastitu gimnaziju, bio zaista povijesni čin za koji mu kao njegov nasljednik zahvaljuje, kao i svima koji su bili u procesu gradnje i osamostaljenja gimnazije. Nadbiskup je priopćio i da mons. Kokića imenuje za počasnog ravnatelja. Darovao mu je medalju sv. Ivana Pavla II. čije časno ime ta institucija nosi, „u znak zahvalnosti za predani rad u odgoju i obrazovanju mladih naraštaja. U duhu velikog pape nastojao je provoditi bitne vidike ljudskog i duhovnog, intelektualnog i profesionalnog odgoja u vjeri i znanju, radu i solidarnosti, pravednosti i odgovornosti“ – rekao je mons. Puljić. „Vi ste radost mog svećeničkog i ravnateljskog života, smisao mog rada“ – rekao je na kraju okupljenima mons. Kokić. U svjetlu knjige koju je priredio, rekao je kako je pisati i govoriti o nečijoj sadašnjosti nemoguće ukoliko je ne povežemo s prošlošću. Zahvalio je sadašnjim i bivšim učenicima, roditeljima, profesorima i djelatnicima. Pozdravio je profesore iz vremena kad nije bilo bezazleno raditi u sjemenišnoj školi. Zahvalio je, također, Zadarskoj nadbiskupiji, Gradu Zadru, Zadarskoj županiji, ravnateljima srednjih škola Zadarske županije, Republici Hrvatskoj. „Da nije bilo njihove materijalne i moralne podrške, škola ne bi bila to što jest“ – rekao je. Potom se zahvalio i medijima koji su tijekom godina izvještavali o radu škole.
