U DRUŠTVU S POMORCIMA STVARALI SMO ZADASRSKU URBANU LEGENDU

U okviru Etno dana 2018. krajem svibnja, u organizaciji Pedagoške službe Etnološkog odjela Narodnog muzeja Zadar sudjelovali smo u radionici/pričaonici Stvarajmo priču.

Mi, učenici Klasične gimnazije i u društvu učenika Pomorske škole, sudjelovali smo u jednoj posebnoj i veoma zanimljivoj radionici. Susret se odvijao u  Muzeju na Narodnom trgu. Nas petero klasičara nije bilo svjesno što ćemo točno raditi kad dođemo tamo osim da ćemo se baviti pričama i legendama. Bili smo jako radoznali  i nestrpljivo smo čekali  kako bi saznali o čemu je riječ.

Kada smo se svi okupili u predviđenu prostoriju, sjeli smo u krug. Tijekom te radionice snimala nas je kamera, što nas je malo ometalo. Stigla je voditeljica radionice i upoznala nas s temom. Trebali smo izmisliti neku priču ili legendu koja će biti vezana uz grad Zadar. Tada su nas ostavili same da razmislimo i pišemo. Na papir je svaki od učenika trebao napisati moguću temu, likove, radnju i sl. Teme koje sam vidio kad je papir dospio do mene bile su preobične, a znao sam da ništa nećemo napraviti budemo li svi odjednom pokušavali smisliti o čemu ćemo pisati. Zbog toga smo nas petero i dvojica učenika iz pomorske škole odlučili sami napisati priču jer se ostali nisu mogli dogovoriti. Prolazili smo kroz različite teme, od rata, sirena i klaunova iz kanalizacije do ljubavnih priča. Zatim je netko spomenuo brodove. Odmah mi je palo na pamet da bismo mogli smisliti priču o nestanku posade s broda. Svi su se složili pa smo počeli pisati priču. Voditeljica je došla provjeriti jesmo li završili. Tada nas je kamera ponovno počela snimati jer smo morali ispričati priču koju smo smislili.

Priča govori o obitelji koja se 1915. godine uputila iz Italije do Zadra trgovačkim brodom. Vrijeme je bilo mirno, bez oblačka na nebu, a  morska površina je blistala poput tek izglačanog stakla. Na brodu koji je plovio mogao se vidjeti natpis njegovog imena, Ultor Mortis (što na latinskom znači Osvetnik Smrti). Radnja se zatim prebacuje u Zadar. Dvoje ljudi, koji su stajali pokraj pristaništa za brodove, vidjeli su kako se brod približava. Nije stajao već je nastavio ploviti sve dok se nije zabio u pristanište. Kada je policija došla istražiti taj događaj, na brodu nisu našli nikoga. Nije bilo znakova borbe, brod je bio pun zaliha za još nekoliko mjeseci, sve je bilo uredno pospremljeno i nije nedostajao niti jedan čamac za spašavanje. Unatoč svim potragama, članovi posade nikada nisu bili pronađeni, a i dan danas na ime tog broda ljudima po tijelu prođu trnci jeze. Kada smo to pročitali voditeljica je ostala zapanjena i zainteresirala se za našu priču te je tražila da joj damo papir na kojem smo ju napisali kako bi ju ona mogla istipkati na računalu. Ne znam što će napraviti s  pričom ,ali svakako bih htio da autorska prava ostanu na nama. Sve u svemu ,ovo je bilo prekrasno iskustvo i jedna od najzanimljivijih radionica na kojima sam bio te bi svakako trebalo biti više ovakvih događaja u kojima bi se mi mladi mogli upoznati, pustiti mašti na volju i u svemu tome se odmoriti i zabaviti jer, kao što je Albert Einstein rekao, logika će te odvesti od točke A do točke B, a mašta gdje god poželiš.

 Dominik Katuša, 1. a

 

 
 

Podijeli ovaj članak