Prvaši na izletu

slika9

slika1slika2slika3slika4slika5slika6slika7slika8slika9slika10slika11slika12slika13slika14slika15slika16

U SINJU I IMOTSKOM

 

Učenici 1. a i 1. b razreda sa svojim razrednicama i profesoricom iz grčkog jezika su bili na jednodnevnom izletu u Sinju i Imotskom.

 

Sinj, povijesni gradić dalmatinske Zagore, obiluje prirodnim ljepotama, čija je burna povijest ostavila brojne tragove na ovim prostorima, iz koje vuku korijene prepoznatljivi i autentični simboli grada: Gospa Sinjska i Sinjska Alka, bijaše prvo odredište našega izleta. U svetištu Gospe Sinjske nas je dočekao i upoznao s značenjem ovog svetog mjesta župnik fra Nikica Ajdučić. Naime, godine 1715. u kolovozu kada je turska vojska sa 60.000 vojnika odlučila uništiti grad i sinjsku tvrđavu. Sedam stotina branitelja na čelu s fra Pavlom Vučkovićem i don Ivanom Grčićem odbiše predati Grad Turcima. Poručiše im da će ga braniti do posljednje kapi krvi. Turske čete 7. i 8. kolovoza popale Sinj te počeše rušiti tvrđavu s namjerom da samelju junačku posadu u njoj. Dok su se raspuknute zidine mjestimice počele odvaljivati, Franjevci lice se Gospine slike koju su franjevci prenijeli u tvrđavu u crkvu sv. Mihovila, pričali su očevici, počelo mijenjati. Pred neprijateljima se počela pojavljivati Bijela Gospođa koja im je ulijevala strah. I kad se činilo 14. kolovoza da će Tvrđava i posada u njoj biti uništena u najžešćem jurišu o podne, tursku vojsku spopade neprotumačiv, iznenadan, i strahovit strah, a i naglo masovno umiranje. Vojska nagnu uzmicati i bježati glavom bez obzira, a branitelji i očevici, uvjereni da to bijaše Gospino čudo, zahvališe joj na očitoj pomoći. Mora smrti pretvorila se u blagdan života. Narod je je udahnuo dah slobode. To je bilo najveličanstvenija proslava Marijina Uznesenja  na nebo. U Gospinu čast i kao spomen na oslobođenje grada od neprijatelja upriličije se i danas viteška igra Alka. Svake godine 15. kolovoza na Dan Velike Gospe slijevaju se rijeke hodočasnika u grad Sinj, taj dan se slavi i kao Dan grada. U našem obilasku grada, nakon zajedničkog ručka u pizzeriji Malo Misto, nismo zaobišli ni alkarsku ergelu. Tu smo imali prigodu upoznati se s alkarskim konjima koji se uvježbavaju za alkarsku utrku.

 

Nakon toga smo proslijedili prema još jednom primorskom gradiću dalmatinske Zagore: Imotskom, smješten na impozantnoj uzvisini zvanoj Podi. Kao naseobina gradić je postojao još u prapovijesno doba, o čemu svjedoče mnoge ilirske gomile i gradine. Hrvati su ovdje formirali pograničnu župu – Emotha – Imota . Pod ovim nazivom spominje je Konstantin Porfirogenet u 10. stoljeću. Iz tog naziva stare hrvatske župe razvio se današnji oblik imena za taj grad. Gradom dominira tvrđava zvana Topana koja se smjestila uz obronke Modrog jezera. Tvrđava je nastala u 10. stoljeću. Današnji izgled tvrđava je zadržala iz tih vremena.

Najprivlačnije točke grada za turiste pa tako i za nas bijahu dva jezera: Crveno i Modro. Ova jezera, kao i mnoga druga nastala su urušavanjem podvodnih špilja, a ima ih 19, smještenih u bližoj ili daljoj okolici grada. Crveno jezero najdublje je u Europi. Iako su uz Modro i Crveno jezero vezane mnoge priče i legende pune jezovitosti i čuda, ipak geografi su se složili kako su provalije ovih jezera nastale urušavanjem unutarnjih pećina nad samim podzemnim vodenim kanalima. Oko 1 km podalje od grada, nalazi se Crveno jezero koje je ovo ime dobilo po crvenkastim stijenama koje čine obod jezera. Dno Crvenog jezera se prema nekim izvorima nalazi samo oko 4 m nad razinom mora. Ta silna provalija, najdublja u našoj zemlji izaziva dojmove straha, čuđenja, divljenja, … Ništa na zaostaje ni modro jezero koje se nalazi se gotovo u samom gradu te je prikladno za šetnje, a u ljetnim mjesecima je i kupalište za imoćane.

U Imotskom smo posjetili bogatu muzejsku zbirka u franjevačkom samostanu  s kojom nas je upoznao župnik i gravrdijan fra Zorna Kulteša. Tamo su smješteni vrijedni izlošci iz svih razdoblja kroz koje je ovaj kraj i narod prolazio. Povijest ove muzejske zbirke veže se uz određene ljude i događaje. Stvarni počeci muzejske zbirke u franjevačkom samostanu u Imotskom datiraju iz prijelaza iz 19. u 20. stoljeće. Prvim začetkom ove zbirke može se smatrati događaj kada je u samostanu pohranjen skulptirani kameni ulomak ukrasa iz starokršćanske crkve u Dikovači krajem 19. stoljeća, kada je tu crkvu istraživao fra Ivan Tonković. Od tada pa do danas mnogi arheološki nalazi od ilirske prapovijesti preko Rima do starohrvatskog pletera iz Prološca i Gorice nalaze se pohranjeni ovdje u ovoj muzejskoj zbirci. Godine 1963. zaslugom glavnog pokretača gradnje samostana i Zbirke fra Stipana Vrljića, Konzervatorski zavod je uvrstio Zbirku u registar nepokretnih spomenika kulture. Zbirka Franjevačkog samostana u Imotskom sadrži predmete iz kamenog, brončanog i rimskog doba, numizmatičku zbirku, etnografsku zbirku Imotske krajine i  barokne crkvene predmete.

 

I ovaj dan našeg druženja ostat će nam u divnoj uspomeni jer osim lijepih dojmova o gradovima koje smo posjetili u autobusu se orila pjesma na radost sviju nas.

 

 
 

Podijeli ovaj članak