Posljednji zimski ponedjeljak odveo nas je u Ekonomsko-birotehničku i trgovačku školu gdje smo predvođeni prof. Mirelom Zubčić još jednom izveli našu zapaženu predstavu
A ja za ljubav samo na taj dođoh svijet
Od LiDraNa je prošao čitav mjesec dana a čini nam se kao da je bio jučer. Lijepo se sjetiti onog kišnoga benkovačkog dana a još ljepše se susresti s nekima od LiDraNo-vaca. Posljednji zimski ponedjeljak odveo nas je u Ekonomsko-birotehničku i trgovačku školu jer predvođeni prof. Mirelom Zubčić hrabro koračamo gdje god nas vjetar nosi. Mala šala! Zapravo, izvest ćemo još jednom našu zapaženu predstavu: A ja za ljubav samo na taj dođoh svijet.
Crnogorične pinije vješto su skrivale naše odredište ali nismo dopustili da nas to zbuni, držali smo se one stare, narodne: Kud svi Turci, tud’ i mali Mujo! Uistinu, snalažljivost nam je bila na visokoj razini. No dobro, kad smo se okupili pred školom, ruku punih vrećica, kartona, hamer-papira i ostalog papira, što je izgledalo više kao preseljenje u Ekonomsku nego kao pripreme za nastup, samouvjereno smo krenuli prema knjižnici. Profesori-domaćini su nas lijepo ugostili i naše pripreme su mogle početi. Oliverova poruka prenesena preko CD-a, ”Vjeruj u ljubav”, nježno je plovila prostranim hodnicima te odgojno- obrazovne ustanove, dok su naši rimovani dijalozi bili uvježbavani. Lijek protiv treme bio je i mali raštimani pijanino na kojemu je naš Odisej (Stipe Nekic) odsvirao par pjesama i smirio nas najbolje što je mogao. Zasvirali smo i mi pijanisti – laici, no to zaista nikoga nije smirilo. Bilo je vrijeme da se umirimo i pripremimo jer je predstava počela.
Prva je nastupala Iman Luise Rozga s monologom barunice Castelli iz Krležine drame ”Gospoda Glembajevi”. Gracioznog hoda, u dugoj crnoj haljini, mamila je uzdahe mnogobrojne publike. Nakon barunice uslijedila je ”Nora”, koju su upriličili Ivana Sinovčić i Frane Jurjević nastupajući na ”domaćem terenu”, kao i Lucija Matković koja je izvela monolog Slavenke Drakulić: ”Frida”. Lucija je u svom nastupu dočarala život kontroverzne slikarice Fride Kahlo. Nakon tri vrhunska nastupa došlo je vrijeme da i mi pokažemo što znamo. Pod Antigoninim riječima: ”A ja za ljubav samo na taj dođoh svijet” sakrila se mala satirična igra antike i današnjice. Bez treme, posve opušteno, konobar Homer otvorio je kafić Dolceus, a naš je nastup protekao bez ikakvih poteškoća. Nakon sto smo se poklonili publici i sklonili brojne rekvizite s pozornice, red je došao na učenike gimnazije Jurja Barakovica, nama već poznate s LiDraNa. Djelo pod nazivom ”Domaće j’ vaik najbolje”, na humorističan način govori o mentalitetima Hrvata, korupciji i turizmu. Nakon svega, počastili smo se kroštulama i uputili kućama s jednom lijepom uspomenom više. Do sljedećeg LiDraNa!
Marijana Oštrić, III. b
