»Govorite li hrvatski« u Klasičnoj?

pred-2018-stava2

Utorak je 13. studenog, upravo je odzvonio 5. sat i svi učenici Klasične gimnazije Ivana Pavla II. žure u školsku dvoranu želeći saznati što se krije iza naslova Govorite li hrvatski? Čuli smo da se radi o nekakvoj predstavi, monodrami… i to je više-manje sve!

 

SKORO 560. PUT

Smjestili smo se očekujući predstavljanje glumca ili bar opis onoga što će nam prikazati, no g. Joško Ševo predstavu nam je otvorio in medias res krenuvši odmah s Orsatovim monologom iz Dubrovačke trilogije Iva Vojnovića. Efekt je postignut jer smo svi sa zanimanjem pratili kako će se stvar razvijati dalje ne znajući što nas još čeka. Ipak, negdje na sredini predstave, g. Joško Ševo obratio nam se predstavivši sebe i monodramu Govorite li hrvatski? Dramski je prvak, kazališni, televizijski i filmski glumac te redoviti profesor na Akademiji dramske umjetnosti. Premijerno izvedena 1994. godine, g. Ševo svoju nam je monodramu Govorite li hrvatski? odglumio, kako je sam rekao, skoro pa 560. put, no mi učenici itekako smo bili iznenađeni kako je uspio sažeti i spojiti tu silnu količinu teksta te ga tako dinamično, uvjerljivo i sugestivno prikazati. U 24 godine izvođenja g. joško Ševo obišao je s ovom monodramom gotovo cijeli svijet ostavljajući jak dojam ne samo na naše iseljenike nego i na strance koji su se s divljenjem čudili, kako je sam g. Ševo rekao, osjećajima, snazi i dubini misli jednog malog jezika i naroda.

 

KNJIŽEVNOST – ČUVARICA IDENTITETA

U njegovu izboru iz hrvatske književne baštine našle su se rečenice, stihovi i monolozi naših najvećih književnika: Marka Marulića, Marina Držića, Petra Zrinskog, Antuna Gustava Matoša, Augusta Šenoe, Tina Ujevića, Slavka Mihalića, Vinka Nikolića, Jure Kaštelana, Josipa Pupačića, Drage Ivaniševića, Danijela Dragojevića i mnogih drugih. Nemoguće ih je ovdje sve spomenuti, no g. Ševo naglasio je da njegov izbor ne želi biti antologija hrvatske književnosti, već se radi o osobnom i subjektivnom presjeku dojmljivih mjesta naše literature i to ne kronološki, već, možemo slobodno reći, tematski, jer su gotovo svi izabrani tekstovi vezani nitima domoljublja. U izvedbi punoj jakih emocija, od smijeha pa do suzdržavanja suza, gospodin Joško Ševo uspio je u nama probuditi ljubav i zanimanje ne samo prema hrvatskoj književnosti i jeziku, nego i prema vlastitom naslijeđu i baštini. Svojim je glumačkim umijećem oživio pisanu hrvatsku riječ pokazavši nam svima kako je književnost, u stvari, čuvarica identiteta jednog naroda. Kao drugašici većina tekstova ipak mi nije bila poznata, neke od njih jesmo čuli u osnovnoj školi, a neke u prvom razrednu srednje škole, no vjerujem da jedva čekamo susresti ih u čitankama u narednim godinama te ih tako upoznati u kontekstu vremena i stvaralaštva pojedinih književnika.

 

Petra Mila Glavan, 2.b

pred-2018-stava1pred-2018-stava2pred-2018-stava3pred-2018-stava4pred-2018-stava5pred-2018-stava6pred-2018-stava7

 

 

 

 
 

Više članaka iz rubrike Događanja

 
 

Podijeli ovaj članak