Duhovna obnova djelatnika

???????????????????????????????

Darujmo Bogu svoju slobodu

 

Djelatnici Klasične gimnazije Ivana Pavla II. u petak, subotu i nedjelju, od 23. do 25. veljače duhovno su se obnavljali pod vodstvom šibenskog biskupa, mons. Tomislava Rogića u zadarskom sjemeništu „Zmajević“. Duhovnu smo obnovu usmjerili pitanju i cilju kako rasti u vjeri odnosno bio je to „poticaj za bolje upoznavanje i razumijevanje naše vjere“ kako je to naglasio otac biskup Tomislav Rogić. U korizmenom smo vremenu te kao kršćani dobro znamo što to znači, a ova su nam tri dana bila izvrsna prilika za rast u prihvaćanju Božje volje a ona uključuje i žrtvu i odricanje i imanje vremena za drugoga. No, početno pitanje ipak glasi: „Želim li ja to?“, tj. „Želim li biti bolji?“ Ako je odgovor potvrdan, zamolimo Boga za pomoć na tom putu i vjerujmo da ćemo biti uslišani.

 

ČETIRI BIBLIJSKA LIKA

Polaznice za naše duhovno putovanje bila je Biblija – konkretni tekstovi, a na prvom smo razmatranju u petak navečer u fokus stavili vjeru i slobodu biblijskih likova: Zaharije, Elizabete, sv. Ivana Krstitelja i Blažene Djevice Marije. Uz pomoć prezentacija otac biskup Tomislav Rogić poveo nas je u dubine biblijskih tekstova otkrivajući u njima brojne slojeve, tako su nam se već poznati tekstovi, koje smo čuli mnogo puta, činili novi i neotkriveni. Počevši od Knjige postanka, otac biskup naglasio je kako čovjek, stvoren na sliku Božju, u sebi čuva odraz Božjega bića čija je najvrjednija osobina sloboda. Kad je anđeo objavio Zahariji kako će postati otac u poodmakloj dobi, ovaj to nije prihvatio, pomislio je kako je to nemoguće dok je njegova žena Elizabeta prihvatila i povjerovala što se kasnije otkriva u susretu s njenom rođakinjom Blaženom Djevicom Marijom. Dakle, „Bog ne uskraćuje čovjeku mogućnost odabira jer ne može protiv svoje slike u čovjeku“, poentirao je otac biskup, „ali njegov se plan ostvaruje na drugi način, čovjek tako u stvari odabire teži put“ pa je Zaharija zanijemio dok se sve to ne zbude, a i njegov sin Ivan Krstitelj, koji je u početku gorljivo naviještao Krista, zapada u sumnju – na neki način „ispunjeno poslanje zapada u krizu“ jer zatvoren, u strahu za vlastiti život šalje svoje učenike Kristu s pitanjem „Jesi li ti taj ili drugog da čekamo?“ Prvo smo razmatranje završili s likom Blažene Djevice Marije i tekstom o Blagovijesti. Ona je na Gabrijelovu vijest pitala: „Kako će se sve to zbiti?“ i odmah nakon njegova odgovora prihvatila Božji plan. Otac biskup Tomislav Rogić zaključuje: „Bog traži odgovor od nas, traži da mu darujemo svoju slobodu što je preduvjet vjere i ostvarenja Božjeg plana po nama, a to je ujedno i najviše što možemo dati Bogu.“

 

ČETIRI STAROZAVJETNA SAVEZA

Nakon uvodnog predavanja sabrali smo se u sjemenišnoj kapelici i slijedili Krista na njegovu križnom putu, a potom slavili Euharistiju. Zajedno smo večerali i u subotu ujutro ponovno se okupili na drugom razmatranju. Naš voditelj pojasnio nam je kako u razlaganju biblijskih tekstova primjenjuje jednu egzegetsku metodu hijazma, slikovitije pješčanog sata ili židovskog svijećnjaka – menore gdje se tekst raspoređuje u tri dijela: 1. uvod; 2. središnji, uski dio koji sadrži ključnu sliku ili misao; 3. zaključak koji sadrži zrcalnu sliku uvoda. Nakon osnovnog prikaza Biblije zadržali smo se na pojmu Saveza (heb. berit, grč. diatheke), pri čemu je zanimljivo kako je najstarija slika saveza da oni koji ga sklapaju, jedu zajedno. U Starom ih je zavjetu četiri: s Noom, Abrahamom, Mojsijem i Davidom. Usredotočili smo se potom na Savez koji sklapa Bog s Mojsijem, a čiji je simbol krv. Židovi su vjerovali kako život teče u krvi, npr. dok god u nekom biću ima krvi, ono je živo, makar ne diše ili mu srce ne kuca. Dakle, „krv je život što znači da je sklopljen savez života i zato su oltari, ali i Židovi poškropljeni krvlju“, istaknuo je otac biskup. Razmatrali smo potom deset Božjih zapovijedi i zaključili kako je prva najvažnija jer kršenje bilo koje od ostalih devet u stvari predstavlja kršenje prve zapovijedi.

 

TKO JE ZA MENE ISUS KRIST?

Nakon kratke pauze subotnje smo razmatranje nastavili Matejevim evanđeljem, a on je pisao, prije svega, Židovima koji su postali kršćani. Ovo se evanđelje dijeli na pet dijelova, a mi smo se zadržali na dvama: na blaženstvima i Isusovoj muci i smrti na križu. Usporedba blaženstava s deset zapovijedi nezaobilazna je, tako je i ovdje prvo veoma zanimljivo: „Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!“ „Tko su siromasi duhom?“ upitao nas je otac biskup, a kako smo odgovorili šutnjom, on je nastavio: „To su oni koji ne mogu bez Boga, koji žive svoju ovisnost o njemu“, darovali su svoju slobodu Bogu i tako ispunjavaju Božji plan. Prošli smo i ostalih sedam blaženstava otkrivajući na koga sve Isus misli u pojedinom od njih, a zatim smo postavili pitanje: „Tko je za mene isus Krist?“ „Kada sam susreo Isusa Krista?“ „Kada izgovaram Njegovo ime, što mi prvo dođe na um?“ Novi savez Bog je sklopio po tijelu i krvi svoga sina Isusa Krista koje blagujemo na Euharistiji i to je trenutak u kojem se sjedinjujemo s Isusom. Po završetku razmatranja zajedno smo objedovali, nakon čega smo imali odmor do popodnevnih sati, a tada je uslijedilo predavanje o Isusovoj smrti na križu. Koristeći se spomenutom metodom pješčanog sata, došli smo do zanimljivih zaključaka u kojima se jasno ocrtava kako je u Matejevu prikazu Isusove smrti, kada mu se izruguju razapeti razbojnici, glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, prikazana ispovijest nevjere jer su oni izrugali Isusa kao Boga, Isusa kao čovjeka i samo spasenje. Na kraju smo obratili pozornost na hramsku zavjesu koja se „razdere odozgor nadolje, nadvoje“, a ta je zavjesa simbolizirala odijeljenost Boga od ljudi jer je samo jednom godišnje veliki svećenik pristupao Svetinji nad Svetinjama koja se nalazila u Hramu iza zavjese označavajući tako Božju prisutnost. Sada nestaje prepreka između čovjeka i Boga te je svakom od nas po Isusovoj žrtvi omogućen osobni pristup Bogu što je u stvari vrhunac Isusova utjelovljenja, inkarnacije.

 

IZGUBLJENI SIN

Subotnje popodne posvetili smo poznatom Lukinu tekstu o izgubljenom sinu. Primjenjujući istu metodu, rasvijetlili smo kome Isus zapravo upućuje svoju poruku. Tako se grješnici i carinici prepoznaju u izgubljenom sinu, i s njime se doista lako svi možemo poistovjetiti. „Što je s njegovim  bratom – starijim sinom“, upitao nas je otac biskup, „možemo li se s njime poistovjetiti i kada?“ On zapravo predstavlja pismoznance i farizeje koji se nisu radovali spasenju grješnika, već su povrijeđena ponosa odbili ući u očevu kuću poput starijeg brata. Međutim, nakon očeva nagovaranja ne znamo je li i taj stariji sin ušao u očevu kuću te baš u tome leži poruka ove prispodobe – u tom neodgovorenom pitanju. Dan subotnji završili smo pokorničkim bogoslužjem, svetom Misom i večerom, a pridružili su nam se tom prilikom i roditelji naših učenika koji su također bili okupljeni na duhovnoj obnovi.

 

TRI KUŠNJE DANAS

Druga korizmena nedjelja bila je ujedno vrhunac i kraj naše duhovne obnove, započeli smo je u devet sati razmatranjem o Isusovim kušnjama iz Matejeva evanđelja pokušavajući posvijestiti njihovu pojavnost u svakidašnjici. Tako je prva kušnja, u kojoj đavao želi da Isus pretvori, nakon četrdesetodnevnog posta u pustinji, kamenje u kruh, u stvari potreba da se nasitimo → zadovoljimo → uživamo život, što su duhovni oci nazvali požudom tijela. U konačnici takve će potrebe gospodariti nama umjesto da mi upravljamo njima. Drugu kušnju, gdje đavao „traži od Isusa da izvede jednu akrobaciju“, možemo prevesti kao lakomislenost, tj. izazov apsolutne slobode u koju upadamo svojim nepromišljenim ponašanjem. Primjera ima mnogo: to može biti kocka, želja za slavom, čašću, položajem, ugledom. Dobar dio toga uključuje iskorištavanje drugoga za svoju korist što znači da stavljamo sebe u prvi plan i radimo što nas je volja. Duhovni su je oci nazvali požudom očiju. U trećoj Sotona nudi Isusu gospodstvo nad cijelim svijetom, potvrđujući tako svoj starozavjetni naziv otac laži jer on nije gospodar svijeta. Tu se krije zamka častohleplja i želje da vladamo drugima, da postanemo gospodari, a ne sluge. Kako bi to ostvarili mnogi se pro(e)daju zlu, a duhovni su oci ovu kušnju nazvali ohološću života.

 

NOVA SNAGA

Vrhunac ovih triju dana duhovnog obnavljanja bila je zajednička nedjeljna sveta Misa koju je predvodio otac biskup. Ohrabreni njegovom riječju i duhovno nahranjeni svetom pričešću stekli smo nove snage za vršenje svojeg poziva na radnom mjestu, ali i u svim drugim međuljudskim odnosima. Zahvaljujemo ocu biskupu Tomislavu Rogiću koji je odvojio svoje vrijeme za nas i vodio ovu duhovnu obnovu. Svojim je egzegetskim pristupom biblijskim tekstovima znao učiniti da nam već toliko puta pročitani i poslušani redci izgledaju novima i neotkrivenima. Potvrda je to koliko je Riječ Božja slojevita te nudi neiscrpan izvor spoznanja za sva vremena. Svojom mirnoćom i blagim, toplim glasom znalački nas je vodio Biblijom ne zaboravljujući svoja predavanja začiniti anegdotama iz svakidašnjice, često smiješnima, a ponekad i začuđujućima, što nam je održavalo pažnju i sabranost, ali i potvrdilo koliko je Biblija aktualna u osobnom životu svakoga od nas. Zahvaljujemo također našem nadbiskupu ocu Želimiru Puljiću koji nas je podržao u rastu u vjeri te ravnatelju don Anti Soriću što nas je potaknuo da se odazovemo na ovu obnovu i k tome sve organizirao. Hvala i svim djelatnicima Sjemeništa koji su nas lijepo ugostili, pobrinuli se da nam bude toplo i da budemo siti.

D. S.

???????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????
 
 

Podijeli ovaj članak